Punih sedam godina HDZ-ova je vlada upravljala državom poput osrednjeg računovođe. Uz mnogo pompe i još više zakašnjenja knjižila je račune koji su dolazili na njezin stol, ne vodeći računa o tome što se plaća i što se iza toga krije. Isti obrazac vladanja ponovio se i s ovotjednim rebalansom, jer čuda u politici ipak nema.
Pola godine prekasno Vlada je zaključila da su joj prihodi podbacili, s rashodima nije ni znala što će, ali zato je maher u zaduživanju, pa će problem riješiti tako što će povećati dug. Tako je, uz dosta problematičnih transakcija po kojima čeprka državni tužitelj, Sanader radio punih šest godina. Nasljednica mu Jadranka Kosor promijenila je tek stil: pokazala je volju da bude drukčija, da vlada nježnije i transparentnije, ne stvara neprijatelje oko sebe, što njoj osobno daje neku političku budućnost.
Kritike koje su se ovo ljeto sručile na Vladu imaju u pozadini silni strah da tako više ne može i da Hrvatska broji mjesece, možda i tjedne, kad će morati moći živjeti s onim što ima. Zapadni je kapitalizam došao u krizu jer je stvarao lažni novac i potrošnju, za što su Hrvati zaslužili čistu peticu. U strahu da ne unište same sebe, zapadne su zemlje počele uvoditi oštre mjere štednje u stari način života, a Njemačka ima najveće šanse da joj se taj trud vrati kakvom Nobelovom nagradom. Pragmatičniji vjeruju da se već zna cijena sadašnjih odluka hrvatske Vlade, bez obzira na to hoće li 2012. u Banskim dvorima sjediti HDZ ili SDP: za dvije godine pokrit će je hitna prodaja HEP-a, a onda slijedi rasprodaja preostalih nacionalnih resursa: zemlje, otoka, pomorskog dobra.
Ljubo Jurčić sa žaljenjem je nedavno primijetio da su Hrvati u dvadeset godina ‘potrošili’ svoju državu, a da budućim generacijama nisu ostavili ništa što bi im život učinilo lakšim. EU gradi zajedničku državu, ali, neovisno o tome, Nijemci su u krizi spašavali svoju automobilsku industriju, Velika Britanija financijski sektor, Francuzi poljoprivredu. Hrvatska godinama spašava Vladu i njezine koalicije! Upravo zbog toga sindikati su u pravu, rebalansom nije trebalo smanjivati plaće i mirovine jer to ne bi riješilo probleme ove zemlje, kao što ga nije riješio ni krizni porez, uveden prošle godine. To su alibi-potezi kojima se zamagljuju problemi i cementira postojeće stanje. Jadranka Kosor nije pogriješila što nije udarila na siromašne činovnike i profesore, ali griješila je njezina stranka svih sedam godina jer je loše vodila državu.
Hrvatska sada za zdravstvo izdvaja dvostruko više nego 2003., a niti su liječnici bolje plaćeni, niti su usluge kvalitetnije! Slično je i s ostalim javnim službama: obrazovanjem, lokalnom i državnom upravom. Nijedan od tih sustava ne funkcionira kako treba, a troškovi iz godine u godinu rastu! Kada bi se neznanje, nepotizam, korupcija ili strančarenje izrazili brojkama, sigurno bi težili više od 14 milijardi kuna, koliki će biti ovogodišnji manjak u državnom budžetu. Ni toliki deficit nije smak svijeta, kada stranački interesi ne bi bili cilj i svrha svakog djelovanja u Hrvatskoj.
Treba nam promjena i pametnih ljudi