Je li ISanader otplovio ili doplovio

Možda ne jednako žučno kao nekoć na splitskoj rivi, kada je uzvikivao - „Ne damo naše generale!“, Ivo je Sanader, kažu, na zagrebačkoj sjednici HDZ-a, uzviknuo: „Ne damo Polančeca!“ Hoće li ga HDZ dati ili ne dati ne zna se. Ako ga i Mladen Bajić bude tražio, a HDZ ga ne bude dao, onda je uskrsli Sanader još politički jak. Ako se Polančeca ipak bude dalo, onda je Sanader politički mrtav. Onda se u „središnjici“ pojavio tek njegov duh.

Pojava bivšeg premijera nakratko je u pozadinu, u drugi plan, potisnula drugog Splićanina, osebujnoga, Željka Keruma. Ta su dvojica „Vlaja“, zapravo svojevrsne paradigme naše politike. Sanader prije izbora ima jednu, a poslije izbora, sasvim oprečnu priču. Iz politike ode naprasno, i bez objašnjenja. A onda se u nju vrati, a da se i ne zna zašto se vratio. Videći ga u stranačkim prostorijama valjda ni gorljivi pobornici njegova „lukava uma“ više ne vjeruju u svoju opsjenu: da je zagonetno otišao, da bi se trijumfalno vratio. I to kao predsjednik.

Da se kanio odmetnuti od HDZ-a i na predsjedničkim izborima hiniti nezavisnost od stranke, onda se ne bi ni pojavio u stranačkim prostorijama da bi štitio potpredsjednika Vlade u nezavidnom političkom položaju. Tako se uvjerenje i uvjeravanje njegovih obožavatelja pokazalo zabludom zavedenih još njegovim splitskim govorom. Poslije Kerumovog splitskog javnog priznanja da nije ono što je prije izbora tvrdio, vjerojatno će i oni koji su ga birali i za njega naći nužno im opravdanje. Više zapravo za sebe. Kao i sanaderovci za Sanadera.

Kerumu se, unatoč tome što je iznevjerio što je ustrajno tvrdio, neće ništa dogoditi. U očima mnogih će i porasti. Kao „pravi muškarac“, kao „muškarčina“, Kerum, može čak i politički narasti. Je li se njegovom zagrebačkom kolegi, Milanu Bandiću, nešto ozbiljnije politički dogodilo, nakon što se vozio gradom „malo veseliji“? Nekima je postao još draži, a nekima, kojima baš i nije bio mio - „pravi fakin“. Moguće je da će slično biti i s Kerumom. Svako čudo ni tri dana. Kerum nije u politiku ušao da bi iz nje odmah i izišao. Nije ni Sanader. Pa je zato i čudnije da je iz nje tako iznenada i tako naprasno otišao. Ako se u nju vratio da bi iskao stranačko zajedništvo, malo je vjerojatno da će u njoj i ostati.

Nekoć je izgledalo da je Sanader HDZ. Nakon što je otplovio vidi se da je to bio tek njemu dragi dojam. Za razliku od Sanadera, Kerum je zapravo sam svoja stranka, biran valjda zbog mnogima dragog dojma: kad zna sebi – znat će i nama. Sanaderov je dojam, i dojam o Sanaderu, bio privid. Kerum je dojam o sebi djelomice urušio.

No, što mu jedni zamjeraju, drugi će mu odobriti. Što mu jedni oduzmu, drugi će mu pribrojiti i dograditi. Kako će biti vrednovan Sanaderov cam back? Ako mu ipak smjene potpredsjednika, i neke, i njegove ministre, onda kao fijasko. Ne dogodi li se pak potpredsjedniku i ministrima ništa, onda Sanader nije zauvijek otplovio na „Malo vitra“. Ali više izgleda u politici od njega ima Kerum, koji si je privremeno „dao petama vitra“.