U četvrtak pravnici kažu da se Sanader bez ikakvih problema može vratiti u Sabor. U petak pravnici (ne nužno isti, ali pravo je valjda isto i Zakon o izboru saborskih zastupnika koji čitaju valjda je isti) kažu da se Sanader ne može vratiti u Sabor jer je iskoristio i pravo na zamrzavanje i pravo na odmrzavanje mandata u Saboru. Prvi put kad ga je kao premijer zamrznuo zbog nespojivih dužnosti, a drugi put 2009. na osobni zahtjev.
Oporba se tome već tada usprotivila i nazvala to još jednom Sanaderovom farsom, ali većina kojom upravlja vrh HDZ-a izglasala je kako je vrhu HDZ-a tada odgovaralo. I stoga u političkim kuloarima ponovno odmahuju rukom na pravo, pravnike i zakon i kažu: bit će kako Šeks kaže, jer on će pravo protumačiti kako HDZ-u treba. Kao što je to učinio i u slučaju Radimira Čačića, kojeg je po svaku cijenu trebalo spriječiti da se vrati u Sabor pa je nađeno tumačenje kojim mu je to uskraćeno, a nije bilo većine koja bi odlučila drukčije. Čačić o svom slučaju još čeka odluku Ustavnog suda, a možda mu se pridruži i Sanader, ako mu većina ovaj put ospori povratak i možda Ustavni sud u njegovu slučaju bude brži.
Ili možda još sporiji. Ovisno kako politika odluči, jer struka očito nema petlje jasno i pod svojim imenom reći ni da ni ne. Struka ovisi o politici umjesto da bude obrnuto i u tome Sanader vidi svoju šansu. I sam je kumovao tome da struka postane nebitna, a politika presudna. Jer da struka u Hrvatskoj ima težinu kakvu bi morala imati, manevarski bi prostor za političke marifetluke i kemijanja bio mnogo manji.
Sanader ovako može iskoristiti situaciju kako god da mu grah padne.Ako mu ne budu dali da aktivira mandat, što je samo još jedna u nizu prigodnih političkih odluka, može ih lijepo tužiti i zagorčavati im život. On će ispasti politička žrtva, s njim će se voditi politički obračun, sve će to biti politički motiviran proces ili kako se to već sve ne naziva u takvim situacijama, a cilj je da u drugi plan padne što je sve radio i u što je sve upetljan.
Ako mu daju da sjedne u saborske klupe morat će se HDZ suočiti s njegovim napadima na njih i sve će se pretvoriti u priču o političkoj, a ne kriminalnoj odgovornosti njega i njegovih prijatelja koji su pod istragama i u zatvoru, sa sobom će povlačiti sve one koji su živjeli u njegovoj političkoj sjeni i bez riječi pristajali na njegovu kombinatoriku, a danas vode državu. Sanader ih jednostavno može natjerati da se brane umjesto da ga napadaju.
Jer koliko god oni znali o Sanaderu, toliko i on zna o njima, a za HDZ-ov kadar nikada nije bio problem i “popraviti” istinu koliko je to potrebno za dnevnopolitičke svrhe. Nije teško zamisliti obračun Sanadera i recimo Hebranga u sabornici i pitanje je samo koliko bi puta jedan drugome rekli da lažu. Može se već vidjeti nelagoda Luke Bebića kada prijatelju Sanaderu treba oduzeti riječ jer, na primjer, vrijeđa predsjednicu Vlade. I gotovo se može čuti smijuljenje njegovih pobočnika i oporbe kad počnu okršaji Sanadera s dojučerašnjim stranačkim kolegama.
No koja je zapravo korist od svega toga? Niti će narodu to biti zabavno nakon nekog vremena, niti se pozornost sa stvarnih problema u Hrvatskoj može dugoročno odvratiti time što će vlast zaustavljena daha čekati njegov sljedeći potez i praviti planove preživljavanja iz dana u dan sve do izbora. Sanader će u oba slučaja, vratio se u Sabor ili ne, kupiti nešto medijskog prostora, pokazati zube HDZ-u i pokušati trgovati čime već može.
Očito mu je cilj zaštititi sebe makar i nakratko, nanijeti veliku štetu svojoj bivšoj stranci i pričekati razvoj situacije oko Polančeca i Barišića kako bi mogao planirati nove poteze. A na HDZ-u je da pomno izračuna korist ili štetu od svojih, a ne Sanaderovih daljnjih poteza. Što je bolje: pustiti Sanadera da govori u Saboru ili naći načina da ga se ušutka, spektakularnim hapšenjem na primjer? Ili tajnim dogovorom koji se može svesti na: ne dirajte me, ne diram vas? Možda Šeks i na to zna odgovor.
Je