Jedan plavi 'déjà vu' koji to nije

Bila je to jedna sasvim neobična utakmica modrih! Dok su protivnici proteklih godina znali stvoriti barem dvije-tri šanse ili polušanse, Anderlecht je napravio samo jednu - i pobijedio s 2:0.

Ovoga se puta ni Dinamo nije rasipao prilikama, jer ih nije ni imao osim onog Mandžukićeva lansiranja lopte ''u orbitu''. Ovoga se puta nismo držali za glavu u kojoj je prijašnjih europskih utakmica znala odzvanjati ona stara narodna ''kad ne iskoristiš šanse, protivnik te kazni''.

Dvojica viška na travnjaku
Ovoga puta bili smo zadovoljni prvim dijelom i čekali da se konačno ''otvori''. A otvorilo se nešto pogrešno - protivnik! Tomu je, nažalost, najmanje kumovala njegova kreativnost i znanje, a najviše sudačka trojka. Pardon. Petorka!

Zar nijedan od članova Uefina hokusa-pokusa nije znao vidjeti očito - niz nedosuđenih faula i jedanaesterac na Mandžukiću koji je itekako mogao odrediti tijek utakmice? Zar pet čovječuljaka s ''bubicama'' oko glave, koje očito nisu poslužile svrsi, nije moglo napraviti više i bolje? Zar nije moglo biti manje štete?

Jer, nakon poraza kao što je ovaj od Anderlechta, frustracije onih koji vole Dinamo toliko su snažne da većina iz principa ne želi sucima pripisati niti djelomičnu krivnju lošem rezultatu. Toliko peče još jedan europski kiks da se ništa drugo osim standardnog prokletstva i nezalaganja igrača ne dovodi u pitanje kao razlog porazu. I to je u redu jer prvo treba izvaditi ''brvno u oku svome''.

No, isti ti ljubitelji nogometa bez greške će razapeti Ovreba na križ nakon ''masakra'' kojeg je napravio Chelseaju u polufinalu Lige prvaka. Usporedba će biti prejaka, ali ono što je Szabo napravio, odnosno nije napravio, za jednaku je osudu. Utakmica, dakako, nema istu težinu, ali zar je to uopće bitno?

Sačuvajmo kritike
Osim one rezultatske, druga je najveća šteta odbijanje publike od Maksimira. Jer ni protiv Anderlechta nije se skupio reprezentativan broj, a ubuduće bi ih moglo biti još manje.

Uz sintagmu ''europski Dinamo'' uglavnom se vežu apokaliptične floskule. No, ovu je momčad ionako prelako poljuljati pa bi ih trebalo poštedjeti žešćih komentara na samom početku europskog puta. Sačuvajmo kritike ovoga puta za sebe. Još se puno toga da napraviti. Ne bi bilo zgorega reći, u ime 39. po redu nade u prezimljavanje u Europi, kako se ''prvi mačići u vodu bacaju''.