Jednaki i jednakiji

Nakon što se politička i medijska svirka oko “Maestra” – već gotovo zaboravljena – stišala, odjeknula je presuda riječkom kardiokirurgu dr. Ognjenu Šimiću. Zbog optužbe da je podmićivan, dobio je devet godina. Kao nitko prije njega! Još nepravomoćna presuda valjda je jednako šokantna za one koji ga drže krivim, kao i za one koji ga smatraju pravim. Prvima je presuda  iznenađujuća, jer nikada dosad nije izrečena slična za sličnu optužbu. Drugima pak, već zbog toga što i ne misle da je Šimić počinio krimen. Ima li dakle u Hrvatskoj mita i korupcije?

Nekada glasoviti karikaturist, jetki, satirični i opori Pjer Križanić obično je korupciju crtao kao veliku debelu krmaču. U današnjoj Hrvatskoj karikatura kao oblik društvene i političke satire  gotovo da je nestala.

Zbog toga što “nema materijala”? Ili zato što hrvatsko društvo i hrvatske vlasti ne žele da im netko pod nos gura sliku na kojoj su kuštravi i neopeglani? Hrvatska ima i karikaturista i satiričara, ali nema ničega sličnog nekadašnjem Kerempuhu!? Da je živ, ni Pjer Križanić valjda ne bi imao gdje objaviti svoje crteže. Pa ni one o korupciji, jer do javne graje na “Maestra” nije se službeno ni priznavalo da u Hrvatskoj ima korupcije. 

Je li riječki kardiokirurg kriv ili prav konačno će utvrditi sud. Ako presuda postane pravomoćna, s njom će se mahati kako “pravna država ipak djeluje”, kako “napokon funkcioniraju institucije sistema”. Kao da se dosad nije znalo da su i mito i korupcija “domaće životinje” hrvatskog društva! Kao da u Hrvatskoj ne bi bilo inspiracije i posla za Pjera Križanića!?

Dr. Šimić je zbog optužbe za primanje mita dobio devet godina. Javna je tajna da za taj novac koji je on (navodno) za pojedine operacije dobivao neki njegovi kolege ne bi pacijenta ni pogledali. Ali ni to, kao ni presuda Šimiću, ne znači da su svi liječnici potkupljivi, da se svi daju podmititi i da je korupcija u zdravstvu jedini “narodni običaj”. Generalizacije nisu osobito pouzdani sudovi.

Pa ni generalizacija liječnika, tj. njihovo svođenje na stereotipno – “svi su oni isti”.  E, pa nisu! Ako mita i korupcije ima i u zdravstvu, a ima ga, kao uostalom i drugdje, dobro je da se od nekoga počelo. Ali bi za zdravlje društva bilo još korisnije i preče da se na tome i ne stane. Ako je nekome uopće i stalo do zdravog društva. I ako je ono bez ozbiljne i dugotrajne terapije više uopće i moguće?

Ako pak u zdravstvu ima podmićivanja, onda se kao i Šimića moglo izvući i nekog drugog. Moglo se, ali nije.  Zašto nije, to ostaje zagonetnim, kao i u drugim sličnim prilikama. Možda i tu postoje jednaki i jednakiji, odnosno isti i istiji.
Sumnja li se da u zdravstvu, ali i u drugim djelatnostima, ima muljaža i mutnih poslova, a Šimić ostane jedinim krivcem, on će biti žrtvenim jarcem.

Njegovim prepuštanjem “pobuni masa” i njihovim kamenovanjem toga žrtvenog jarca, gospodari zbilje polučuju dvostruku korist. Priskrbljuju si odobravanje masa i iluziju o vlastitoj pravdoljubivosti. S vremena na vrijeme svjedoci smo takvih njihovih javnih rituala. Ali bez nekog osjetnijeg i vidljivijeg učinka. Sve se obično završi na pučkom negodovanju i na kratkotrajnoj medijskoj galami. Je li dosad netko u ovoj zemlji odgovarao za neki teški i krupni lopovluk? Može li pak netko reći da ga nije bilo?

Ali obično “nije bilo dokaza”! Ovo s riječkim doktorom je nešto posve novo i neočekivano. Bude li i jedino – bit će već viđeno. Jedino ćemo umjesto jednog javnog rituala imati drugi, umjesto jedne operete drugu, a umjesto ozbiljne društvene kaštige, običnu farsu.