Jednoumlje kakvog nema od komunizma

Građanska akcija “U ime obitelji” učinila je više za prava homoseksualaca od svih LGBT udruga zajedno. Ujedinila je zagovaratelje njihovih prava i simpatizere, nikad bučnije, drčnije i agresivnije. Mediji o pravima homoseksualaca pišu više nego ikad, dijele nas na zatucane i napredne, pametne i glupe, homofilne i homofobne tako da o tomu danas promišljaju i oni koji se nikad nisu uživljavali u probleme LGBT zajednice.

Ovih dana svjedočimo, rekli bismo, jednoumlju kakvo nije zabilježeno još od komunističkih vremena. Ministri, premijer, vladajuća većina, predsjednik države, pravobraniteljice... svi misle isto, da je referendum o braku atak 680.000 građana na prava manjine drugačije seksualne orijentacije. Inicijatori referenduma o braku isprovocirali su što ni Zdravko Mamić ne bi. Vrhunac je zajednički istup šest kolumnista Jutarnjeg lista koji su svi protiv referendumskog pitanja. Riječ je o nesvakidašnjem medijskom pothvatu u demokratskoj Hrvatskoj jer su rijetka društvena pitanja na koja bismo našli šestoricu kolumnista koji na njih odgovaraju tako jedinstveno, lapidarno i bez nijansiranja. Čak se i u SDP-u nađe Josip Leko koji misli drugačije barem do glasovanja u Saboru.

I vladajući su svi redom mislili da je referendumsko pitanje protuustavno pa je premijer zasoli(ra)o kako je posve jasno da je pitanje ustavno. Možda je motiv snažan, a prava manjina to jesu, ali nekako je neprirodno da baš svi misle isto. Da okolnosti nisu tako svjetonazorski ostrašćene, ako jedan kolumnist argumentira da se država ne smije ljudima uvlačiti u krevet, sigurno bi se našao drugi koji bi dosljedno tražio da se dekriminalizira višebračnost, te poligamiju ili poliandriju nazove brakom. Netko bi pitao zašto se ne definiraju sve zajednice u Ustavu, možda bi se našao netko tko bi se pitao što je tu isto, što različito, u čemu smo jednaki ili neravnopravni. Možda bi svi imali slično mišljenje, ali ne bi bili tako isključivi. Naravno da među potpisnicima inicijative za referendum ima motiviranih isključivo zadovoljstvom da će nauditi drugačijima po seksualnom afinitetu. Neki su potpisom protestirali zbog jednoumlja u vlasti. Ima ih i koji nikome ne žele uskratiti njihova prava, već su vođeni zaštitom zajednice žene i muškarca kao temeljne društvene zajednice s istim povodom zbog kojeg Ustav već štiti materinstvo i majku. Pojedince živcira što se toliko govori o jednakosti.

“Nisam jednak drugima. Drugačiji sam, ni bolji ni lošiji”, riječi su Jean-Marca Veyrona la Croixa, homoseksualca koji kaže da svi imamo svoja ograničenja. “Zato nemam djecu. Moja želja da imam dijete ne daje mi pravo da mu oduzmem majku koja mu je potrebna”, kaže taj poznati protivnik “braka za sve” u Francuskoj, inače načelnik općine. Naši kolumnisti koji potiču galvanizaciju društva nazvali bi ga “odvratnim” i “glupim” samo zato što misli drugačije. Milorad Pupovac u pravu je što upozorava da treba obustaviti proizvodnju mržnje prema Srbima, drugim manjinama i Vladi jer je lijevo liberalna. Kao i nekoć prema bivšoj vladi, desničarima ili 680.000 potpisnika inicijative. Uzgred, Pupovac je pred 1700 Srba, govoreći o njihovu odnosu prema ratu, rekao da trebaju biti veći od vlastitog stradanja i mitova koji su ga izazvali, “ali i da budemo veliki i poklonimo se građanima hrvatske nacionalnosti koji su stradali zbog bezumlja od pripadnika srpskog naroda”. To su riječi koje zaustavljaju krug mržnje.