Za razliku od ostatka Jeruzalema, staru jezgru Svetog grada nije opteretila pošast detektora metala – svojevrsni podsjetnik militanata da su za političke ciljeve spremni žrtvovati živote civila. Miran suživot deklarativno međusobno nepodnošljivih kultura osiguravaju nadzorne kamere: u incidentu koji se ondje dogodio u travnju, Palestinac koji je nožem napao turista postao je predmet opće sprdnje.
Ta kamere ne služe tome da se odande emitira Big Brother! Napadač je uhićen “u roku odmah”, i nikoga nije trebalo dovoditi u neugodnu situaciju da “cinka brata muslimana”. Drevni grad osiguravaju i mladi izraelski vojnici, koji se ne rastaju od modernih strojnica.
Jasno, izgledaju prijateljski – jer je u golimili opuštenih turista najlakše uočiti onoga tko ima fatalistički izraz lica čovjeka koji se već oprostio od ovozemaljskog života. Kad shvatite da ste sigurni, možete mirno početi istraživati Stari grad, pa se i posvađati s vlasnikom štanda pred ulazom u dvor crkve svete Veronike koji vas upozorava da “ne smijete slikati ako niste musliman”. Neće razumjeti da starica pod feredžom koja sjedi na podu čini savršenu kompoziciju s lišćem koje prodaje, ali uz «iš, iš» će vam šapnuti da se krećete brzo kako nitko ne bi zamijetio što radite.
Židovski školarac - na povratku s nastave ne propušta provjeriti što je novo na štandu sa stripovima
No, u toj se usnuloj čaršiji čudno kretati u petoj brzini: ondje podne još nije vrijeme za “rush”. Trgovci još ne mame u dućane, već naslonjeni na okna sa slatkišima za kafenisanje ćaskaju o svijetu koji im se budi pred očima. Da, pogled na ženske oblike što se naslućuju iz kretnji slojeva odjeće bolji je kad još nije gužva. A ona počinje u dva. Tada se ulice zatalasaju od feredža i pretvore u psihodelične rijeke šarene tkanine. Najbliži izlaz su vrata Damaska, a potom treba pratiti zidine koje uzbrdo vode natrag prema armenskoj i židovskoj četvrti. Mudre stare muslimanke koje osvježenje traže na uzvisini i izuvaju papuče pa luftaju noge ispred nosa izraelske policije u montažnoj kućici – znak su da ste nadomak gradskih vrata Jafo.
Ako nastavite ravno, drangulije arapskog šuka na početku kršćanske četvrti odvest će vas ravno natrag u orijentalni milje muslimanskog stanovništva. Skrenete li desno, ušetat ćete među atelijere Armenaca koji tiho ponavljaju radnje svojih djedova, a tu možete kupiti vrhunsku ručno izrađenu keramiku. Njihov mir ne narušavaju ni uvijek užurbani Židovi koji tuda prolaze do svoga kvarta – jer njihov “jureći” lifestyle zahtijeva najmekšu, dakle najtišu obuću. Naravno, jeruzalemski dućan s crocsicama radi k’o lud.
Bez djece u naručju, s lakoćom je ispipavala kvalitetu robe
Židovska četvrt počinje na parkingu: ledini koja se mogla prenamijeniti u tržnicu, no čemu? Onaj tko ondje želi stanovati nekretninu mora platiti milijune dolara, a to se ne može zaraditi trgujući jeftinom robom poput začina, mirisnih ulja, fancy feredža i seksi kompleta za trbušni ples.
Kad iziđu iz vozila, Izraelci ulaze u bajkoviti svijet, obnovljen nakon što ga je Jordan razrušio 1948., nastojeći izbrisati sjećanje o tvorcima grada. Ovdje vanjski štandovi trgovina i luksuzne zalogajnice ne okupiraju, već ostavljaju ulice da “dišu”, pa možete uživati u vizurama koje tisuće lukova stvara s nemirnim nebom.
Najfinije pomade s Mrtvog mora žene će ondje platiti pet puta manje nego u Engleskoj, pa povremeno treba spustiti pogled i potražiti dućančić u kojem se skrivaju. Po svom kvartu Židovi se uglavnom kreću motorima, a očevima ortodoksnih obitelji kotači služe samo za dječja kolica, koja hitro guraju iza “čopora” stasalijih sinova i kćeri.
Zbog takvog odnosa s djecom, kao i zbog toga jer tegle namirnice s placa “baš kao žene”, muslimani im se rugaju da su papučari. No, u judaizmu se prema obitelji očekuje odnos kakav i od naroda Izraela prema Bogu. Stoga, uz članstvo u ješivama gdje proučavanjem svetih spisa kultiviraju duh, religiozni muškarci i te kako sudjeluju u kućanskim obvezama... Čin pokajanja koji Židovu omogućuje oprost doista je mukotrpan, a na to kakva ih kazna čeka odmetnu li se, ne treba ih podsjećati: pogled na jug s brda Zion puca na dolinu (“ge”) Hinom, koja je u doba Judejskog Kraljevstva služila kao palionica smeća i židovskim mudracima poslužila kao alegorija za mjesto kakvo nakon smrti čeka grešnike.
U kršćanstvu i islamu zadržalo se kao Gehinom ili Džehenam..., a doista je vrlo, vrlo blizu zidina Svetog grada.