VRT ZEMALJSKI

Jesetre

10.01.2007.
u 14:10
Pogledaj originalni članak

U što nam se to pretvorio svijet, čak i ovaj naš najuži svakidašnji!? Pomislila sam to uočivši veselje pratitelja trendova i trendsetera, odnosno imitatora svega toga, pa i života, nakon što su u novoj godini Ujedinjeni narodi i njihova Agencija za očuvanje vrsta – e, očuvanje vrsta! – skinuli embargo s izlova jesetre. Uoči blagdana pisala sam, naime, kako će francusko-hrvatski kuhar Stephan Macchi za blagdanske zakuske po narudžbi prvi put u Hrvatsku uvesti najbolji kavijar na svijetu, kaspijsku belugu. Pola kilograma – 25.000 kuna.

Pokušala sam čitateljima prenijeti Stephanov okus kavijara, kako kaže, na more i ribu, na lješnjake i orahe. Zapravo ispričati priču o ribljim jajašcima, koje drži jedinim pravim kavijarom, te o tome – ako se i ne složimo s njime – što se sve u nas trenutačno prodaje kao muda pod bubrege, odnosno koja sve riblja jajašca pod kavijar. To ne bi moralo nužno biti nikakvo zlo da se loša roba ne zaračunava kao ona vrhunske kakvoće. Dakako da nas je Stephan poučio i kako se sve i s čime – prenijeli smo to, uostalom, i u Vrtu, a i iscitirali su nas, bogme – crni kavijar poslužuje te je li bolji s hladnim šampanjcem ili još hladnijom votkom.

Hvala Stephanu što je nama omogućio priču, a svojim tajnim kupcima koji su si ga mogli priuštiti jedinstven kulinarski doživljaj, ali nismo propustili ni priču o jesetrama. O tome kako se upravo zbog takva doživljaja ta riba tajno lovi i ubija, kako se kavijar, tobožnji afrodizijak a nutricionistički bezvrijedna namirnica, unosno šverca. Ne vjerujem da će mu skidanje zabrane lova osobito sniziti cijenu, iako se ove godine službeno u peterim zemljama Kaspijskog mora, odnosno Azerbajdžanu, Kazahstanu, Turkmenistanu, Rusiji i Iranu može proizvesti 96 tona kavijara, što je manje nego 2005., kad je beluge, primjerice, službeno proizvedeno samo pet tona. Cijena joj se na crnome tržištu penje i na 9500 dolara kilogram.

Čuvari su vrsta valjda procijenili da se, kako se to kaže, kaspijski riblji fond oporavio, jer su od šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada je morune u tadašnjem SSSR-u, zemlji glavnome proizvođaču, bilo mnogo i kad su je svi toliko lovili da su je umalo istrijebili. Kako će zacijelo i u nas rasti apetit za pravi kavijar, tek usput podsjećam na morunu, odnosno jesetru. Kad se već ovdašnji zaštitari životinja i life stylea toliko bave kitovima, tuljanima, pingvinima i sličnim živinama dalekih zemalja, neka pridodaju i njih. I koju od naših nezaštićenih vrsta također.

Pogledajte na vecernji.hr