Joras važniji od svih Hrvata

Europa može odahnuti jer je napokon riješen “problem” koji već dugo tišti slovenskog ekstremista i ekshibicionista Joška Jorasa. Nakon nekoliko dana štrajka glađu, zbog kojeg se uzbunila cijela Slovenija i pola Hrvatske, dotični će gospodin dobiti svoju vlastitu “rampu s ključićem” pa će moći doći do svoje kuće tako što više neće morati niti gledati (omražene) hrvatske policajce, a pogotovo im neće morati pokazivati dokumente, što je dužan učiniti svaki građanin kada ulazi u Hrvatsku.

A Jorasovaa se kuća, da ne bi bilo zabune, nalazi na hrvatskom teritoriju. I još nešto, Joras nije sam odlučio da će biti postavljena “osobna rampa”, nego su se o tome dogovorili hrvatski i slovenski ministri unutarnjih poslova.

Ispada da je za slovensku i hrvatsku diplomaciju, a čini se i obje vlade, sudbina jednog redikula važnija od svih drugih građana. Joras je, više nema dvojbe, bitniji od desetaka tisuća štediša Ljubljanske banke koji već gotovo dvadeset godina ne mogu do svoga novca.

On je bitniji od nuklearne elektrane Krško, od svih hrvatskih građana koji su neopravdano dobili otkaze u Sloveniji, već zaboravljenog ZERP-a, a čini se da je bitniji i od 4,7 milijuna hrvatskih građana te desetak milijuna Europljana koji svake godine dolaze na hrvatsko more.

Naime, svi će oni ovog ljeta za prolazak kroz Sloveniju morati plaćati pravi harač. Bez obzira na prigovore iz Europske unije i pravu pobunu europskih vozača, slovenska vlada uvodi vinjete za osobne automobile koji se budu koristili slovenskim autocestama.

Najjeftinija vinjeta stajat će 35 eura i vrijedit će šest mjeseci, a ona skuplja stajat će 55 eura i vrijedit će za cijelu godinu. Dobro za Slovence koji se svakodnevno koriste autocestama, jako loše za Hrvate, a katastrofalno za Europljane koji jednom godišnje prođu kroz Sloveniju.

Uvođenje vinjeta znači da za korištenje samo jednog kilometra autoceste treba platiti 35 eura. O kakvom je poskupljenju riječ, možda najbolje govori podatak da od Maclja do Šentilja postoji samo 10,7 kilometara autoceste čije smo korištenje do sada plaćali manje od dva eura u oba smjera.

Nije potrebno biti Einstein da bi se izračunalo da je cestarina poskupjela više oko 17 puta! Slovenci sada mogu reći da vinjeta vrijedi najmanje pola godine, ali to svejedno ništa ne mijenja na stvari jer većina stranaca prolazi kroz Sloveniju jednom u šest mjeseci.

Premda slovenske vinjete izravno udaraju na hrvatski turizam i građane, naša diplomacija nije smatrala da vinjete treba staviti na listu prioriteta. A ne da je trebala, nego je morala. Jer što nam vrijedi “europska ofenziva” i nekakva “peta brzina” kada ćemo svaki odlazak u Europu plaćati čak 35 eura.