Još samo treba naći komediografa

SUB. 27. 10.
Rodbinske sličnosti Račana i Đinđića
Cijeli se Haaški sud uzbunio zbog teksta u beogradskom tabloidu “Kuriru” koji je objavio transkripte razgovora iz 2000. godine između tadašnjeg srbijanskog premijera Đinđića, tužiteljice Del Ponte i suca Maya. Oni su se dogovorili o kaznenom progonu Vojislava Šešelja koji je odgovarao Đinđićevoj politici i “stabilnosti Srbije”. Za nas Hrvate, nakon tolikih kompromitacija Haaga, to i nije novost, pogotovo što imamo i lanjsko svjedočenje Dražena Budiše u našem listu po kojem se “od Račana i Granića moglo čuti da je Carla del Ponte 'naš čovjek’ u tužiteljstvu te da na nju treba igrati”. Također, Budiša je otkrio kako je tužiteljica rekla Graniću da bi optužnice protiv Ademija i Gotovine “mogle odgovarati Vladi iz političkih razloga”. Ali više od svega o sudbonosnim i sramotnim dimenzijama trgovanja s Haagom govori činjenica da je Račanova i Budišina koalicija u Hrvatskom saboru izglasovala proširenje nadležnosti Haaškog suda na Bljesak i Oluju. Nismo, dakle, sa Srbima rođaci po krvi nego i po ropskom ponižavanju pred svjetskim gazdama.

NED 28. 10.
Dragulj hrvatskog novinarstva
Kad u povodu kakve nepodopštine pomislite da se ne može pasti niže, nemojte misliti da ste dobro pomislili, jer vas uvijek netko doskora opet iznenadi. Istodobno dok mu se sudi za gospodarski kriminal, Ferdinand Jukić u jednom dnevnom listu, da bi začinio uhićenje Vladimira Zagorca – za mutež s dijamantima u ratno vrijeme optužuje pokojnog kardinala Kuharića. Navodno je kardinal određen broj dijamanata donio Tuđmanu da bi se prodali a novcem od prodaje kupilo oružje za obranu Hrvatske. Unovčiti ih je trebao sam Jukić, no bilo je to vrlo teško zbog njihova podrijetla. Pojavila su se nagađanja da bi to mogli biti dijamanti što su ih ustaše oteli Židovima te su tako završili u Crkvi! Osim kriminalca Jukića, uvjerljivost te optužbe jamči i uvjerljivost autora teksta Drage Hedla koji je u komunizmu pisao o jednom drugom kardinalu, o “krvniku” Stepincu, te tako čuva časni kontinuitet. I jedno je sigurno – taj dragulj hrvatskog novinarstva sigurno nije otet Židovima, jer oni takve nemaju.

PON 29. 10.
Pokop Vicine “Tvoje zemlje”
Danas ispraćaj Vice Vukova u Zagrebu. Javio mi se čitatelj iz Splita i ispričao mi zanimljivu priču. Nakon obračuna s “hrvatskim nacionalizmom” u Karađorđevu potkraj 1971. godine, milicija i Udba iz džuboksova svih splitskih kafića, kao i u cijeloj Hrvatskoj, uklonile su ploče toga sjajnog pjevača. No slučajno je u džuboksu kavane hotela “Split” bila ostala jedna, “Tvoja zemlja”, i zadržala se još oko mjesec dana. U te dane gosti su hrlili u kavanu gdje se stalno vrtjela Vicina ploča. Ta se pojedinost i danas prepričava kao dojmljiva uspomena iz vremena sjaja i potamnjenja Hrvatskog proljeća, sjaja i potamnjenja koji se ponavljaju i u novoj Hrvatskoj. Gotovo istodobno sa smrću Vice Vukova, što se tiče posljednjeg utočišta spomenute pjevačeve ploče, umrla je i “Tvoja zemlja”, to jest naša, hrvatska zemlja. Naime, golemi hotel “Split”, koji je bio uvelike proširen za Europsko atletsko prvenstvo, “hrvatski su lopovi prodali inozemnim lopovima” – završava svoju priču naš splitski čitatelj. Sa simbolima određenih vremena pokapamo i ono što su oni simbolizirali!

UTO 30. 10.
Mesić me zamijenio na prosvjedu!
Pita me prijatelj jesam li bio na prosvjednom skupu novinara na Kamenitim vratima u Zagrebu. Rekoh da nisam. Htio sam ići, no na kraju sam poslao svoju zamjenu – Stjepana Mesića te još neke dužnosnike. Nevjerojatno je kako se neki ljudi koji su odgovorni biračima vole te odgovornosti osloboditi lijepeći se uz novinare koji na tu odgovornost pozivaju. “Zvižduci za Mesića” – tim velikim naslovom na prvoj stranici počastio je predsjednika list koji mu je inače izrazito sklon i u kojem je nedavno objavio dvostranični autorski tekst o Bleiburgu. E pa ne može se, gospodine Mesiću, kad vam odgovara novine i novinare nazivati “smećem”, “seronjama”, “ustašoidima” a onda im se, opet kad vam odgovara, prišmajhlavati i praviti se nevin kraj događaja zbog kojih oni prosvjeduju okrivljujući državu kojoj ste vi na čelu. Vi biste htjeli istodobno ševuckati narod i biti s njim, zauzimati se za progon jednih osumnjičenih za kriminal a druge primati u svom uredu, zauzimati se za obične građane i vozikati se jahtama tajkuna obogaćenih na grbači tih građana, dolaziti na novinarski skup s hrpom zaštite a bez zaštite ostaviti Rađenovića, Miljuša, Galinca, Ritza i druge!

SRI 1. 10.
Jadranka Kosor i nasilje
U divljini je borba za ženku pravilo. Dok se mužjaci tuku do krvi, ženke čekaju i podaju se pobjednicima s ožiljcima i modricama. I visokocivilizirane žene osjećaju nagonsku privlačnost prema moćnim muškarcima, prema fajterima bilo s profinjenim bilo s divljačkim udarcima, pa neće biti da je, kako ga optužuje Jadranka Kosor, Milan Bandić baš zagovarao nasilje kad je izrekao istinu o tome kako žene vole fakine što se tuku. Upita li se kad HDZ-ova lutkica je li ona nasilna kad svojim pjesmicama idealizira sve crnje stanje u zemlji, kad pjevuši o djelotvornoj HDZ-ovoj pomoći rodiljama i poticanju rađanja dok Hrvati imaju najgori natalitet u povijesti, dok joj nikako ne ide u glavu kako se, dok ih ona uvjerava da im je lijepo i prelijepo, branitelji ubijaju!? U tom ministričinu nasilju nad istinom ne vide se krv i modrice, ono je lijepo odjeveno, isfrizirano, našminkano, u njemu nema povišena tona i psovki, uvijek je s osmijehom, ono je manekensko, kadšto natkriveno neodoljivim šeširom. To nasilje ne zadaje nego prikriva udarce kojim njezina vlast ozljeđuje stotine tisuća ljudi, što je malo teže od modrica zadobivenih u uličnim gradskim tučnjavama.

ČET 2. 10.
Gramatika: preseljenje u lokativ
Nekad je sve hrvatsko bilo u genitivu – građani Hrvatske, privreda Hrvatske... Pa je 1971. Smiljana Rendić u “Kritici” objavila znameniti tekst “Izlazak iz genitiva”. I danas postoji nesporazum između stvarnosti i gramatike. U povodu financijske krize u svijetu, ministar Šuker i guverner HNB-a Rohatinski govore o stabilnosti “hrvatskog financijskog sektora” i  “hrvatskih banaka”. Sada bi bio potreban ne povratak u drugi nego preseljenje u šesti padež. Jer, nema hrvatskih banaka, Hrvatska je stranim bankama samo lokacija, samo lokativ. Pa nije riječ o hrvatskim bankama nego o bankama u Hrvatskoj. Nakon što se Sabor pavelićevski odrekao 25.000 četvornih kilometara mora, nakon toliko prodanih nekretnina na obali i otocima, nakon što se rasprodaju brodogradilišta – nema više hrvatskog Jadrana nego je Jadran u Hrvatskoj. Kao što nema ni hrvatskih telekomunikacija, ni hrvatske naftne industrije... Pa bi se i za Šukera i Rohatinskog moglo reći da nisu hrvatski ministar i guverner nego ministar i guverner u Hrvatskoj. Kao što nema ni hrvatske Vlade i Hrvatskog sabora nego su podanička Vlada i Sabor u Hrvatskoj iznad kojeg nije samo Bog nego je Beograd, pardon – Bruxelles.

PET 3. 10.
Još samo treba naći komediografa!
Najveći su živući teroristi u svijetu Osama bin Laden, neki Pol Potovi suradnici i – Veljko Kadijević. Čiji se vodeći političari hvale velikim međunarodnim uspjesima svoje zemlje, među kojima je i nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a? Hrvatski. Tko je bio najveća žrtva Kadijevićeva terorizma? Hrvatska. Hoće li Kadijević biti izručen zemlji koju je opustošio agresijom? Neće i kad bismo ga tražili, nekmoli kad ga ne tražimo! Dapače, u Rusiji, stalnoj članici Vijeća sigurnosti, u kojoj je našao zaštitu, upravo je dobio rusko državljanstvo. Koju je ulogu Vijeće sigurnosti s takvom Rusijom, te s Velikom Britanijom i Amerikom, koje su teroristički, bez uporišta u odlukama Ujedinjenih naroda, napale Irak – dalo Hrvatskoj? Postavilo ju je na čelo svoga Protuterorističkog odbora! Tako su Amerika, Britanija i Rusija odale počast žrtvi terora kakav same provode i štite! Još samo treba naći komediografa!