Još smo kronični neznalice o Americi

Živjeti u Americi i pisati o njoj nije isto kao i pisati o njoj s druge strane kugle zemaljske. Ameriku nije dovoljno samo poznavati s interneta i novina ili iz pričanja iz druge ruke. S njome treba živjeti kako bi je se shvatilo na svim razinama. No to ne znači da se o njoj ne može naučiti i ako se tamo ne živi. Ali u nas se još uvijek primjećuje kronično neznanje o njoj koliko god o njoj slušali.

To se može argumentirati dvama najsvježijim primjerima. Prvi je vezan uz američke izbore. Svi imamo više-manje dojam da će ondje glatko pobijediti Barack Obama. Kao što nam je bilo i predstavljano da će Al Gore bez problema smijeniti Busha mlađega. Pa je bio šok kad nije. Sad je kao sigurno da će Obama izbaciti republikance.

Ali se ne uzima u obzir da on ima dva velika “hendikepa”: kako se ponio prema Hillary Clinton, čime se zamjerio ženama, ali i cijela Demokratska stranka, a tu je onda i njegova boja kože, htjeli mi to priznati ili ne. Kad se na to još dodaju i nečije u nas projicirane želje, mogao bi opet biti velik šok – kad Obama izgubi. Koliko će burzovni šokovi utjecati pak na volju birača, to će se tek vidjeti. Ali Obama još nije siguran pobjednik.

Ili drugo, zašto su kongresnici u prvom glasovanju odbili Bushov plan sanacije financijskog sustava? Nije to samo učinjeno zbog ideoloških razloga, posebice to nisu učinili republikanci. I oni i demokrati koji su glasovali protiv mahom su jednaki u tome što uskoro idu u nove kongresne izbore i rado bi si priskrbili novi mandat.

Svojim bi biračima morali objasniti zašto stotinama milijardi dolara poreznih obveznika saniraju najveću pljačku stoljeća. Zašto spašavaju sustav koji su uništili američki bankari, isti oni koji su na tome zaradili milijunske iznose i koji su na ispitivanju pred Kongresom i Senatom ove godine ismijali cijelu državu i njezin sustav? I zbog toga su oni bili protiv, a ne samo zbog ideologije. Žele se zaštititi pred javnošću za budućnost. Jer što ako sve propadne i uz tu pomoć?