Josipović pao povijest

Ivo Josipović ima veliku šansu da doista bude predsjednik svih hrvatskih građana, da bude predsjednik koji će ujedinjavati, a ne razjedinjavati, koji će okupljati i miriti, a ne dijeliti i svađati. Upravo te negativne karakteristike obilježile su kraj mandata Stipe Mesića. No kako ne bi ponovio teške gafove svoga prethodnika, što i nisu bili gafovi nego njegova smišljena politika, Josipović bi i te kako trebao biti oprezan kad govori o našoj bližoj povijesti. Mesić je podvaljivao. U svojim je javnim istupima dijelio i žive i mrtve, iz Jasenovca, gdje se traži pijetet, prozivao „gadove“, što su okupljeni protumačili i govorom mržnje, a o Bleiburgu je govorio sve najgore i najčešće posve povijesno činjenično netočno.

Josipović bi trebao u svojim izjavama pozorno paziti što govori, baš kao kad govori i o pravu. Morao bi se malo i raspitati, pročitati neku stručnu literaturu ako je već nije, dobiti bolji uvid u stvari. Hrvatima je prošlost bolna, ali ne možemo u budućnost ako nju ne razriješimo. I baš zato Josipović treba biti oprezan kad o njoj govori. A već na početku pokazalo se da baš i nije, da je iz povijesti zaradio prvi minus i da ga očekuje popravni ispit. Napravio je dva gafa.

Prvo je u jednom od TV sučeljavanja prije izbora na pitanje što njemu znači zvijezda petokraka rekao da je ona simbol antifašističke borbe, a na potpitanje što je onda sa zločinima, lakonski odgovorio da je riječ o pojedinačnim slučajevima koje treba procesuirati pravna država! Ako već ne zna kao pravnik, kao predsjednik države trebao bi se raspitati i pročitati da su komunisti pod zvijezdom petokrakom i Titovim vodstvom iskoristili i zloupotrijebili partizansku borbu kako bi proveli komunističku revoluciju, likvidirali sve svoje političke protivnike i sami zasjeli na vlast nakon rata. I u svemu tome počinili su masovne zločine koji nipošto nisu pojedinačni. Riječ je o sustavnom i planiranom zločinačkom pothvatu za koji danas imamo obilje dokumenata koji to dokazuju, samo ih treba uzeti, čitati i prihvatiti. Problem baš i jest u tome što do danas nismo uspjeli razdvojiti zdravi antifašizam od komunizma koji se vješto krije iza njega, a to je bilo tako i u Mesićevim istupima.

I drugi gaf, još veći, napravio je u poslijeizbornom razgovoru za novine kada je rekao: „Jasenovac je neupitna lokacija, to je strašno stratiše. S druge strane kod Bleiburga na žalost nisu u prvom planu žrtve, već politički marketing. Onog trenutka kad prestane politiziranje i želja da se kroz nesumnjive žrtve vodi dnevna politika, otišao bih i na Bleiburg. Dok se ondje pojavljuju ljudi u crnom, ne bih išao.“ Da, Jasenovac je strašno stratište, ali i Bleiburg je također simbol velikog stradanja ljudi. A žrtve se ne dijele na jedne i druge, na crne i crvene. Ako baš hoćemo, i Jasenovac je posluživan za dnevnopolitičke obračune. Josipović baš kao predsjednik trebao bi se izdići iznad dnevne politike i pokazati da mu ne smeta nekoliko budalastih crnokošuljaša. Može doći u Bleiburg i kad ondje nema naroda, kao što su to napravili Račan i Sanader, pa i Tuđman, ali bilo bi loše kad bi kao predsjednik izbjegavao svoje građane. Ako netko treba prestati s politiziranjem i korištenjem žrtvama i poviješću za dnevnu politiku, onda bi to trebao biti baš Josipović. On bi trebao biti primjer drugima.

Ni njegova prošlost, njegovo članstvo u Savezu komunista, ni prošlost njegove obitelji, kao ni njegova ideološka opredjeljenja, ne bi mu smjela biti brana. Josipović bi se iznad svega toga trebao znati izdići jer će i na primjeru odnosa prema povijesti pokazati može li on biti predsjednik svih hrvatskih građana. Ako kaže da su za njega glasovali i katolici, a jesu, može se reći da su za njega sigurno glasovali i neki od potomaka ljudi koji su stradali u bleiburškoj tragediji. I o tome bi trebao voditi računa. Zato, u povijest hladne glave, bez ideologije, i samo s činjenicama.