Jurčić Ahilova peta SDP-a?

Svaki čovjek ima pravo na svoj životni plan. Jednako kao i čovjek pojedinac, tako i svaka politička stranka ima pravo na svoj autentični plan, kojim će u izborno vrijeme privući pozornost birača. Sasvim je sigurno da je zamisao socijaldemokrata o odvajanju dužnosti predsjednika stranke od premijerskog kandidata po originalnosti odskočila od svih ostalih predstavljenih kombinacija. Jedini je problem što ankete otkrivaju  i to ne prvi put!  da premijerski kandidat SDP-a ima upola slabiji rejting od svoje stranke. Dok stranka dobiva 30 posto glasova, Ljubu Jurčića na premijerskoj dužnosti želi vidjeti samo 14 posto građana!

A ne tako davno, javna potpora premijerskoj kandidaturi Ljube Jurčića u internim je stranačkim borbama bila nametnuta kao glavno mjerilo vrijednosti, stranačke lojalnosti i hrabrosti vodećih ljudi SDP-a koji su bili zainteresirani da u postračanovskoj fazi povedu stranku do izborne pobjede. Kad je Zoran Milanović istrčao na teren s kandidaturom za šefa SDP-a, pojačavši je potporom Ljubi Jurčiću kao premijerskom kandidatu, svi njegovi protukandidati bili su prisiljeni učiniti isto.

Željka Antunović, koja ispočetka nije pristajala na tu vrstu ucjene koju su nametnuli mediji, a prihvatili uski stranački lobiji, nije uspjela progurati tezu da je pobjeda na izborima preča od odluke tko će gospodariti Banskim dvorima. Na kraju, kad joj je život u stranci postao nesnošljiv, morala je pokleknuti i uime mira u kući "pokloniti" se toj kandidaturi. Njezini stranački kolege, pak, post festum su čak izjavljivali kako bi, da je odmah podržala Ljubu, ona postala predsjednica SDP-a.

Stvari u SDP-u odavno su se posložile. No, dok je Milanović samouvjereno preuzeo kormilo stranke, SDP-ov kandidat za premijera gotovo je nestao iz javnog života. Na velika zvona predstavljen SDP-ov projekt razdvajanja dužnosti šefa stranke i premijerskog kandidata polako se urušava na otporu koji birači iskazuju u pogledu uloge namijenjene Jurčiću.

Za razliku od Milanovića, koji se u snažno personaliziranoj kampanji trudi prezentirati kao politički lider ravnopravan iskusnijem Ivi Sanaderu, Ljubo Jurčić se proteklih mjeseci nije pretjerano trudio da javnost upozori na Sanaderove premijerske slabosti i istakne svoje prednosti.

Njegov javni angažman najčešće je izazivao kontroverze i razočaravao birače sklone ljevici. Iako to nije namjeravao, Jurčić je šefu HDZ-a dao veliku količinu materijala za efektno zabijanje golova u socijaldemokratsku mrežu. Nakon predsjedničkih izbora u SDP-u i svekolike stranačke potpore njegovoj kandidaturi za premijera, Jurčić se doima kao da ga operacionalizacija premijerske priče ne zanima onako intenzivno kako ga je zanimala tijekom predigre.

Anketa, objavljena u Večernjem listu, RTL televiziji i Media servisu, koja otkriva Jurčićevu slabost u odnosu na SDP-ovu snagu, pokazuje i da se pristojni, uvijek nasmiješeni i čak nekako umiljati Ljubo nije uspio promovirati kao premijerski autoritet. SDP se, pak, tom pričom zapleo u mrežu. Bude li inzistirao na njegovoj premijerskoj kandidaturi, činit će se da gura čovjeka kojeg najšira javnost ne respektira dovoljno, ni u političkom ni u stručnom smislu.

Odustane li, SDP će izgubiti na vjerodostojnosti. Ljudi u stranci, pak, koji nisu podržavali tu uranjenu premijersku kandidaturu imat će adut u rukama koji će moći potegnuti ako izborni rezultati ne budu onakvi kakve očekuju. Eksperimentalni dualizam funkcija pretvara se u SDP-ovu Ahilovu petu. Birači ga ne prihvaćaju, a Sanader ga koristi za paljbu po SDP-u.