Kabaret kao politička provokacija

Hoće li u petak Arsen Dedić sudjelovati u predstavi koja je posvećena njemu, “Arsenove teatralije”, i kojom se otvaraju Drugi Gumbekovi dani u Histrionskom domu u Zagrebu? Je li ljutiti odlazak s probe znak da su se dva stara prijatelja, Vitez i Arsen, razišli?

O slobodi duha

Zacijelo će u obojici pobijediti histrionski duh zajedništva. Lani osnovan, ovaj je festival kabareta pokušaj da se pokaže kako taj kazališni izraz nije mrtav. Nakon što je “Kerempuh” ugasio svoju noćnu, kabaretsku scenu, Histrioni preuzimaju palicu. Kabaret je uvijek politička provokacija. Predstava s najprovokativnijim naslovom je “Nedostaje mi komunizam” (“I Miss Communism”), a dolazi iz SAD-a. Izvodi je rođena Zagrepčanka Ines Würth.

– Moja priča govori o tri generacije žena koje su proživjele tri rata. Odrasla sam u svemu tome. To je ono zbog čega sam pobjegla u Ameriku i ono zbog čega se sada vraćam... Ja sam miss komunizma. Govorim o slobodi duha, a ne sustava – kaže gospođa Würth, koja je s tom predstavom obišla svijet. Čak su dvije predstave napravljene za “Gumbeka”. Dijana Čulina izvest će svoju knjigu “Za Europu spremni”.

– Iz Bruxellesa nam poručuju: “Dragi Hrvati, vrijeme vam istječe”, a ja im odgovaram: Možda vama, a nama se nikamo ne žuri – kaže D. Čulina. Siniša Ružić također je napravio stand-up komediju za “Gumbeka”.

– “Glavom kroz zid” pokušaj je da se ne poludi svaki put kad se pročitaju novine i pogledaju TV vijesti, da se svakodnevna bespomoćnost pogleda sa strane, kroz oči promatrača koji vidi svaku laž, ali i ljepotu i ljubav – kaže Ružić.

Šala pod vješalima

Željko Vukmirica napravio je kombinaciju “Balada Petrice Kerempuha” i jazza.

– Imamo li danas snage našaliti se, kerempuhovski, na svoj račun, pod vješalima profita? – retorički nas pita Vukmirica.

Ovaj festival rehabilitira kazališnu vrstu za koju se mislilo da je posve izumrla jer se satirička oštrica preselila u velike predstave. No, u krizna vremena bujaju obiteljski pothvati. Ponovno jača kabaret. Osobitost Gumbekovih dana jest i u tome da će odsada mnogi slijediti primjer Ružića, Čuline... Stvarati predstave po mjeri kabaretskog festivala. A to je smijeh u suzama.