Nitko mi nije tako slikovito sažeo Ameriku kao Dean Martin. Ne onaj slavni glumac, već jedan običan Dean Martin (valjda se tako zove svaki deseti Amerikanac) koji živi na glasovitoj cesti Route 66 na američkom srednjem zapadu. Kaže on ovako:"Zabrinut sam. Ovo je kapitalistička zemlja koja tone u socijalizam. A to znači da naša vlada previše čini za tebe i da tako gubimo svoju apsolutnu slobodu. Za mene je sloboda to što vozim motor bez kacige. Ili što upalim svoj avion i dignem se u zrak bez da tražim dozvolu za let."
Dean Martin jedan je od nekoliko sjajnih sugovornika Josipa Šarića u njegovom putopisu "Priča o pravoj Americi" čiji smo prvi dio gledali sinoć na HRT-u nakon Dnevnika. Toliko godina gledam televiziju i ne pamtim kad sam naišao na ovakvog tipa. Ne zbog toga što čovjek napada socijalizam ili što označava granice svoje slobode, već zato što se ljuti jer se vlada sve više brine za njega. To mu ide na živce, čovjek smatra da se može sam brinuti za sebe. I ne želi da mu vlada ograničava njegovu slobodu. Jer zna – ako ti nešto da, dvostruko više će ti uzeti. Malo me koja izjava nekog običnog čovjeka zamislila kao ova.
Zamišljam, recimo, koliko bi glup ispao neki Hrvat kad bi se na TV-u žalio da mu je dosta vlade koja mu pomaže, koja mu daje socijalnu pomoć, koja ga tjera s 55 godina u penziju i koja mu daje penziju od koje može do kraja života voziti se na Route 66 ili barem na Dalmatini. Šarić je prikazao suštinsku razliku između nas i tih ljudi s druge strane velike bare. Bolje nego svojedobno Goran Milić.
PLUS
Branka Kamenski i Dražen Ilinčić su razlozi zbog kojih ne cmizdrim kad plaćam tv pretplatu. Sinoć su nas podsjetili na utjecaj "Pola ure kulture", ne samo na kulturu, već na modernu civilizaciju
MINUS
Mirela Holy dobila je sinoć solidnu minutažu jer se ujedinila sa zelenima. Ali ona je i dalje ostala crna i, iako ću možda i glasati za nju na izborima, mnogi neće zbog te njezine tvrdoglave Batman odore
Najveći grijehovi socijalizma jesu (svugdje, ne namo u Hrvatskoj) što su ljude odučili od rada, od vlastitog mišljenja, od inovativnosti, od samozbrinjavanja, pretvarajući ih u totalne imbecile, sluge i doušnike.