Kakav gradonačelnik, takvi navijači

Svjetski su mediji, a posebno češki, zgroženi vandalizmom koji su u Pragu, na dan utakmice između domaće Sparte i zagrebačkog Dinama, demonstrirali zagrebački huligani koji sebe nazivaju Dinamovim navijačima. Najprije su se sukobili s domaćim kibicima, a potom i s policajcima. Gađali su ih svime što su mogli dohvatiti, stolcima, kamenjem... Središte Praga na trenutak je pretvoreno u bojno polje. BBB pokazali su da nisu samo zločesti dečki nego da mogu biti i zločinci. Nožem, kako su objavili neki češki portali, ili razbijenom bocom, što se čini vjerojatnijim, teže su ozlijedili  češkog policajca.

No, zar se može više očekivati od navijača iz grada čiji prvi čovjek i sam nedvosmisleno veliča nasilje. Nakon što je Milan Bandić rekao to što je rekao (“žene ne vole šonje, vole frajera, fakina koji iza sebe ima najmanje pet do deset tučnjava, i to s teškim ozljedama, da je veća šljiva”), zagrebačka se mladež potrudila da iskoristi prvu priliku da dođe do željenih “recki” (ove praške valjda vrijede dvostruko). Tko još želi biti proglašen šonjom?

Poslije će se zagrebački gradonačelnik braniti da je ta njegova izjava izvučena iz konteksta, ali to teško možemo prihvatiti. Ne radi se tu o nekoj prostoj ili prostoproširenoj rečenici, nego o cijelom traktatu kojim se veličaju nasilnici i huligani. I čemu se onda čuditi rušilačkom pohodu militantnog (i primitivnog) dijela BBB-ovaca na Prag? Kakav gradonačelnik, takvi i navijači!

Da slika bude potpuna, a naša sramota još veća, zagrebački su se navijači (i to baš na Vaclavskim namestyma) dali fotografirati uzdignutih desnica, baš kao da žele da se Hrvatska ponovno optuži za veličanje fašizma. No, njih očito za to i nije briga. Kad sociolozi i psiholozi budu raščlanjivali njihovo ponašanje, sjetit će se svega: nasilja (u obitelji) kojima su i sami bili izloženi, potrebom da se dokažu u (Bandićevu) društvu i zasluže komadić slave (i medijskog prostora), obračunom s Dinamovim čelnicima, s kojima su navodno u ratu...

Kakav god da je njihov motiv, uspješno ga pretaču u djelo. Jer “pospremanje” Praga nije njihova prva rušilačka akcija. A vjerojatno neće biti ni posljednja. Čini se da hrvatsko društvo, pa tako ni naši organi gonjenja, još nisu pronašli pravi način kako obuzdati huligane koji pod plaštem navijača izazivaju nerede. Neki ih se plaše, drugi im se dodvoravaju, treći im se (kao Bandić) dive i financiraju ih... a poslije se skrušeno ispričavaju praškom kolegi. Kad budemo bili spremni za istinski zaokret u tretiranju navijačkog nasilja, zatražimo savjet od onih koji su taj problem odavno riješili. Puko zgražanje neće  pomoći.