Kakav Pantovčak i Banski dvori – takva i Rusanova!

SUBOTA 26.4.
Kakav Pantovčak i Banski dvori – takva i Rusanova!
Napokon se može ustanoviti teška bolest velikog dijela hrvatske nacije: očigledni gubitak prihvaća se i slavi kao povijesni pothvat! Nakon odlaska Eduarda i Ćorluke, prodaja Modrića za 26 milijun eura londonskom Tottenhamu očistila je Hrvatsku nogometnu ligu od europskih formata, pa je sada još sigurnije da nećemo imati predstavnika u europskim klupskim natjecanjima. Ali hrvatskoj materijalnoj i duhovnoj sirotinji jako godi tako velik novac, tako velik klub, tako jaka liga i tako razvikana zemlja u koju je “naš Luka” prodan. Što je najgore, i sva hrvatska trenerska, dužnosnička i igračka elita slavi ovo “veliko priznanje hrvatskom nogometu”, što znači da i ona Hrvatsku i HNL shvaća samo kao prolaznu postaju u servisiranju stranaca. Kakav Pantovčak i Banski dvori, takva i Rusanova!

NEDJELJA 27.4.
Sanader u Sanaderovu zagrljaju
Današnje novine pišu da je jučerašnji izborni sabor Hrvatske demokratske zajednice završio u polupraznoj dvorani, jer su mnogi delegati otišli ne sačekavši ishod glasovanja. Šteta, jer bilo je tako napeto, nikad napetije u povijesti izbora stranačkih vodstava u Hrvatskoj! Za predsjednika stranke, za kojeg su kandidati bili Ivo Sanader i Ivo Sanader, opet je izabran Ivo Sanader, za potpredsjednika također Ivo Sanader, u Predsjedništvo su izabrani Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader... i Ivo Sanader. U Središnji odbor izabrani su Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader... i Ivo Sanader. U obraćanju punoj dvorani, to jest delegatima Ivi Sanaderu, Ivi Sanaderu, Ivi Sanaderu, Ivi Sanaderu... i Ivi Sanaderu, Ivo je Sanader rekao da bit politike nije vladanje nego služenje – Ivi Sanaderu. Na kraju su svi Sanaderi pljeskali Ivi Sanaderu i skandirali njegovo ime, a potom su Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader... i Ivo Sanader stajali u redu da čestitaju Ivi Sanaderu i da ga zagrle. HDZ? Sanader u Sanaderovu zagrljaju! Koja erotika!

PONEDJELJAK 27.4.
Slovenski izbori – svakog mjeseca!
Vidjeli ste koji put kako mali pas u društvu velikoga, kad ugleda druge pse, “hrabro” na njih nasrće, pa vam je ta slika dovoljna da objasnite “hrabrost” skupine Slovenaca koja je u Plovaniji htjela nasilno ući na hrvatski teritorij. Čitam danas kako je slovenski premijer Janša rekao da taj miting potpore Jošku Jorasu “nije način za rješavanje otvorenih graničnih pitanja”, ali, kako smo ne jednom čuli i vidjeli, svekolika slovenska politika skupa s Janšom i te kako se koristi velikim psom, Europskom unijom, u posezanju za hrvatskim morem, kopnom i novcem hrvatskih štediša. Da je negdje na granici sa Slovenijom skupina Hrvata, i to uz poticaj značajnih stranaka i političara, pokušala prodrijeti na slovenski teritorij, taj bi incident odjeknuo kao početak trećeg svjetskog rata. Kad god se sa slovenske strane takvo što dogodi, a dogodi se bar jednom mjesečno, hrvatski političari veličaju naše prijateljstvo sa Slovenijom a napade na Hrvatsku pripisuju predizbornoj kampanji, pa ispada da su u posljednjih osam godina u Sloveniji izbori svakog mjeseca!

UTORAK 28.4.
SDP-ovi i HDZ-ovi Boške Buhe
Zoran Šprajc reče sinoć u Dnevniku kako su učenički prosvjedi prvi veliki bunt mladih nakon 1968. godine. Ošišani voditelj “najgledanijih trideset minuta” ošišao je povijest, jer su 1971. prosvjedi mladih bili višestruko masovniji, pa je tako priznao da mu radi samo lijeva strana mozga. A i neizravno je potvrdio sumnje da iza učeničkih prosvjeda stoji SDP, što neki članovi SDP-ovih hijerarhija – Vojko Obersnel, Luka Denona, Deni Vitković... – i nisu krili. A i zazivanje Tita i Šuvara te sumnje potiče. Za moć i imidž političke stranke nije beznačajna sposobnost da potakne masovne prosvjede. Svojedobno je tu sposobnost imao i HDZ. Pa se i te kako okoristio skupom na splitskoj rivi na početku 2001. godine, premda se poslije, osojivši vlast, popišao po svemu što je na tom skupu rečeno. HDZ je tada zloupotrijebio iznimno osjetljivu populaciju – branitelje, a SDP sada također iznimno osjetljivu populaciju – učenike. Budući da su se po ljevičarstvu HDZ i SDP odavno izjednačili – zajednička metafora za njihove nakane i na splitskom skupu i na učeničkim prosvjedima može biti slika Boška Buhe koji uz ushit svojih zapovjednika skače na neprijateljske tenkove!

SRIJEDA 29.4.
Jesmo li mogli bez Fritzla!?
Htio ne htio, prisiljen si danima slušati i čitati o austrijskom monstrumu Josefu Fritzlu. Pomišljam nešto za novinara jako bogohulno: možda o njegovoj gadosti nigdje nije trebalo objaviti ni jedne jedine riječi. Možda ga je trebalo suditi, osuditi i smaknuti ili strpati u doživotni zatvor u potpunoj tajnosti. Zašto smo jako radoznali za ono što je taj zločinac radio? Možda i zato što u svima nama ima nešto od njegovih bolesnih nagnuća, nešto od njegova sadizma!? Možda zato što svoju nevinost ili grešnost uspoređujemo s njegovim opačinama, svoju normalno rođenu djecu s njegovom rođenom iz incesta? Možda se duševno zdravlje medijskog čovječanstva razlikuje od zdravlja iz prijašnjih epoha i po tome što ono danomice samo sebi pokazuje svoje najstrašnije rane. Ako duševno zdravlje izjednačimo s tjelesnim, onda je medijsko prikazivanje Fritzla kao stavljanje otrova u sve vodovode svijeta iz kojih ljudi piju vodu. Je li nam otrov potreban – suvišno je pitati. Poboljšava li se ili se možda kvari i truje svijet doznajući svaki dan nove gadosti koje je čovjek u stanju učiniti!? 

ČETVRTAK 30.4.
Razlika između praznika i blagdana
Ima jedna bitna razlika između vjerskih i “lijevih” državnih blagdana. Recimo, prije oko mjesec dana bio sam planirao za 1. svibnja na nekoliko dana otići u Dalmaciju, u svoje rodno selo. No nisam otputovao jer sam sa stalnim osjećajem da je 1. svibnja “još daleko” dočekao ovaj tjedan i ne znajući da je praznik u njemu. Kako sam kasno shvatio koliko se praznik približio, kako su mi ostali repovi nekih poslova u Zagrebu i kako se nisam bio pripremio za put, nisam otišao. Pogriješio sam u odbrojavanju, zapravo nisam uopće odbrojavao. Kad je riječ o vjerskim blagdanima, odbrojavanje počinje davno prije njihova datuma i obuzima nas neko uzbuđenje po kojem se blagdan i razlikuje od praznika. To je razlikovanje religijsko, božansko. Vjerski blagdani ljude nadahnjuju, približuju ih Bogu, s njima dotičemo vječnost i vječnost dotiče nas. Volio bih da takvu svetost imaju i državni praznici, da nam ne dođu iznenada i zateknu nas nepripremljene, a to se može postići tako da nam domovina u slavu koje imamo praznike također bude religija, domovina Božja. 

PETAK 2.5.
Je li se Fumić uplašio pakla?
“Ma pogledajte samo fizionomiju lica ovog lika Fumića. Ne bude ti ni svećenik pri samrti pomogao. Fumiću, tvoj prijatelj Lucifer te očekuje širom otvorenih ruku.” To je komentar čitatelja na jednom internetskom portalu o Ivanu Fumiću koji je bitno ublažio svoju jasenovačku tvrdnju o Crkvi kao bastionu ustaštva. Samo je, kaže, htio reći kako bi bilo dobro da kardinal Bozanić dođe u Jasenovac i zauvijek ukloni dvojbe oko žrtava. A tvrdnju je ublažio nakon što je zagrebački nadbiskup pozvao Državno odvjetništvo da reagira na klevete i uvrede u Jasenovcu. Je li se Fumić doista uplašio pakla koji mu proriče čitatelj? Možda se uplašio pakla zatvora? Mislim da se s tim mogućim strahom može povezati Bozanićeva izjava koja je zbunila i novinare i tužiteljstvo. Vjerojatno kardinal i nije mislio na kazneni progon jasenovačkih govornika, možda je posrijedi profinjena aluzija na represiju u komunizmu u kojem bi se za optužbu sličnu Fumićevoj, ali koja bi prokazala komunizam kao bastion zločina, odležalo pet, šest godina zatvora. A optužnicu bi zastupao – komunistički javni tužitelj Ivan Fumić.