Nakon što su svladali nimalo lijene Crnogorce, bacili Norvežane na koljena i uništili svaku nadu Francuza da će s Europskog prvenstva ponijeti sjajne suvenire, hrvatski će rukometaši krenuti u pohod na velike Dance. I ne mislim "velike" onako kao što su veliki naši dečki, nego doslovno.
Kad ne treba poželjeti Balića na podu
I ne srame se Danci te svoje veličine. Iskorištavaju ju kako god stignu, a nisu ni jedini. Ne znam je li to realno ili subjektivno, ali naši dečki gotovo uvijek izgledaju manji od onih na suprotnoj strani. Čak i ako to nije istina, jedno je sigurno - naši dečki tako često završavaju tekmu jednostavno "potrgani".
Tuku ih svi kojima se pruži prilika. Ako se samo na samo trenutak okrenete od ekrana, Balić je već na podu sa zgrčenim licem. Ali zato već trenutak kasnije trčkara terenom kao da na njega nije naletio opaki dvometarski Skandinavac. Usprkos raznim pomislima većine ženskog dijela publike, nadamo se da ćemo Balića danas što manje gledati na podu.
Loši dečki idu kud god žele, dobri -
do postolja
Naša mala momčad velikog srca danas će nam zasigurno prirediti spektakl. I dok će muški uglavnom raspravljati o pivotima i dobacivanjima sa strane, žene će povremeno baciti pogled na Balića (...i njegovu kosu koju bi napokon mogao ošišati), Sulića (...s onim njegovim očima), Čupića (...dragi dečko) i ostatak ekipe.
I mogu Danci biti uistinu veći, ali u odnosu na naše "fine dečke", i dalje će izgledati kao - obični razbijači. Ako smo nešto naučile od muških prijatelja, kolega i ostalih pripadnika muškog roda sklonih nogometu, onda je to da Hrvati igraju lijep rukomet.
Manikura tek sutra
Ako ste jučer grizli nokte i prevrtali stolove dok ste skakali s trosjeda, danas vam želimo u najmanju ruku isto. Pa još ako završi isto kao jučer.. Tko sretniji od nas?!
Naši "fini dečki" igrat će onako kako znaju - snažno, srčano i s poštovanjem protivnika, ma koliki oni bili. I dobit ćemo to zlato! Tako sigurno? Da, dobit ćemo ga. Istina, to je ono što govori srce, ali nije li upravo to najvažnije? Sretno, dečki!