Kako do novinara

Posve sam sigurna da su čitatelji katkad nezadovoljni mojom reakcijom na kritike koje upućuju listu, jer najčešće obećam da ću odgovornima prenijeti čitateljsko mišljenje, a oni bi pak radije polemizirali. Uglavnom su to oni koji zaboravljaju da ja zastupam baš čitatelje.

Posljednjih tjedana – zasigurno zbog izborne groznice, a i nekih događaja (nesreća na Kornatu, urušavanje Kupske ulice u Zagrebu...) – čitatelji žele izravno komunicirati s urednicima pojedinih rubrika, a još češće s novinarima.

Žele razgovarati o komentatorskim stavovima, bilo da je riječ o potpuno suprotnom gledištu ili dodatnom argumentu za novinarski tekst. Dakako, ima i onih koji žele pohvaliti autora, ali, ruku na srce, takvi se teže laćaju telefona ili pisanja. Čitateljski je zahtjev posve razumljiv, ali je isto tako razumljivo da telefonski brojevi svakog pojedinog novinara ne mogu biti objavljeni.

Zato postoji tajništvo redakcije i čitatelj će uvijek biti spojen na pravu adresu. Ono što svakako može biti objavljeno jest elektronička adresa (e-mail) rubrike s kojom čitatelj želi komunicirati.

Nije ovdje riječ o nedodirljivosti novinara, štoviše, novinari rado čuju tuđa mišljenja, nego o posve praktičnim razlozima. Novinari su, naime, najmanje na radnom mjestu u redakciji, pri telefonu, a najčešće na terenu. A e-mail može pričekati i na nj se može odgovoriti kad se ima vremena. 

Kao vaša zastupnica, predlažem da se i dalje javljate meni, telefonom ili mailom. No, da bismo udovoljili vašoj želji, s glavnim urednikom Goranom Ogurlićem dogovorila sam da su za izravno obraćanje urednicima i novinarima najpogodnije e-mail adrese.

One se lako pamte – ime rubrike@vecernji.net (sport@vecernji.net, na primjer, a za koji dan imat će je i Događaji, EU-svijet i Crna). Novinarske i uredničke adrese su slične: ime.prezime@vecernji.net.

I usput, dvije novinarske molbe upućene službama za odnose s javnošću. Prva: dovoljno je poslati poziv na neki događaj, dobro je provjeriti je li stigao, ali je nepotrebno zvati ili pisati još nekoliko puta s pitanjima poput: Tko će doći? Jeste li zaboravili...?

Druga: za one koji nisu pročitali moju kolumnu u kojoj sam opisala kako su ljudi iz jedne agencije radili pritisak na redakciju (vlasnik agencije sutradan se ispričao) – da ne pokušavaju progurati epp-tekst kao novinarsku priču.