Kako je Italija zaštitila novinare

Hrvatsko novinarsko društvo jučer je objavilo Bijelu knjigu napada na novinare. A kako stoje stvari u državi domovini mafije, Italiji? Tamo su novinari najprije pisali o mafiji, neki su to platili i životom, a onda je politika ipak stala na stranu pravde, jer unatoč njezinim spregama s mafijašima, morala je odgovarati javnosti. Do sedamdesetih godina riječ mafija nije se smjela ni izgovarati na državnoj radioteleviziji RAI, a kamoli neko nedjelo povezati s izrazom "mafija".

Dugo godina, sve do ubojstva čelnika demokršćana i premijera Alda Mora 1978., talijanska politika pretvarala se da Crvene brigade ne postoje.  Zahvaljujući aktivnosti malobrojnih novinara sve je postalo transparentnije, počelo se govoriti o terorističkoj organizaciji  kazao je u svibnju ove godine nedavno izabrani gradonačelnik Rima Gianni Alemanno, govoreći na Danu sjećanja na novinare koje su ubili mafijaši i teroristi. Da, Italija ima i taj dan, u sklopu Dana slobode informiranja, koji je uvela Glavna skupština UN-a 1993. u organizaciji UNESCO-a.

Od Drugoga svjetskog rata do danas ubijeno je 11 talijanskih novinara. Prve žrtve su bili oni koji su pisali protiv mafije. U drugo poglavlje ubojstava novinara idu novinari koji su istraživali i pisali o terorizmu i prodaji oružja teroristima. Mafija  ne ubija novinare otkad je uz njih stala politika, a posebno zato što im policija pruža zaštitu čim im se zaprijeti.

Novinaru agencije ANSA Liriju Abbateu javno pismo potpore  uputio je predsjednik Republike Giorgio Napolitano čim su mu mafijaši zaprijetili zbog pisanja. Novinaru iz Napulja Robertu Savianu odmah je određena policijska pratnja nakon objave knjige "Gomorra" o napuljskoj mafiji camorri. Prema knjizi je nastalo i kazališno djelo te je snimljen film koji je i nagrađen na ovogodišnjem festivalu u Cannesu.

Da se kojim slučajem u Italiji dogodilo ono što su mafijaši prije točno mjesec dana učinili Dušanu Miljušu, odmah bi novinara u bolnici posjetili svi političari, od gradonačelnika do šefa države. A kod nas ni gradonačelnik Zagreba, ni premijer, ni šef hrvatske države nisu posjetili Miljuša u bolnici. Takav je posjet vrlo bitan da bi njime političari dali do znanja mafijašima na čijoj su strani. Nije dovoljno izjaviti da će biti poduzeto sve kako bi napadači bili uhićeni.

Potrebna je i fizička prisutnost. Bez nje mafijaši mogu pomisliti kako politika ne podupire dokraja pisanje novinara. Isto tako, može se pomisliti kako politika ne podupire dovoljno policiju u njezinoj borbi protiv mafije. Sve su to važni znakovi u borbi protiv organiziranog kriminala, a koliko su hrvatski političari odsutni, kazali su i sami novinari na ovotjednom skupu "Mediji i korupcija".