Kako je Purda priznao

Supatnika iz srbijanskih logora Tihomira Purdu u zeničkom je zatvoru posjetio predsjednik SDA i bivši član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić. Tom je prilikom podsjetio na mučenja u kojima je “udarac palicom bio privilegij u odnosu na druge metode”, te o uvjerljivosti saslušanja “između dva ‘obroka’ batina”. Što se i koliko u Hrvatskoj zna o tim mučenjima? Hrvatskoj politici nisu bila osobito zanimljiva kao jedan od najstravičnijih činjenica velikosrpske agresije, a u medijima su se spominjali uglavnom usput, rubno i površno. Da u hrvatskoj javnosti postoji stvarna slika o zvjerstvima u srbijanskim logorima, uhićenje Tihomira Purde izgledalo bi mnogo apsurdnije i djelovalo bi mnogo šokantnije kao nastavak agresije i ratnoga zločina.

U knjizi o srpskim koncentracijskim logorima “Putevima pakla...” Danijel Rehak opisuje kako se u mjestima gdje bi se slomio otpor branitelja u privremenim logorima ubijalo “noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem”. Najmlađa žrtva imala je samo šest mjeseci a najstarija 104 godine! Preživjeli su odvođeni u koncentracijske logore u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i na okupiranim dijelovima Hrvatske. Različite oblike zatočenja u tranzitu prošlo je 10.000 osoba, a oko 8000 tisuća bilo je u logorima, u kojima je ubijeno 300 ljudi. O mučenju u samim logorima, koje je bilo sustavno a ne u izdvojenim slučajevima, Goran Milas i Vlado Šakić iz Instituta Pilar objavili su 2004. godine znanstveno istraživanje “O čemu svjedoče zatočenici srbijanskih logora”. Nešto manje od polovice ispitanih zatočenika (46 posto) vidjelo je ubojstvo nekog drugog zarobljenika. Gotovo svi su iskusili barem jedan od dvanaest načina zlostavljanja. Glađu ih je mučeno 67 posto, a žeđu 64 posto. Preživjeli su do izlaska iz logora izgubili u prosjeku 18 kilograma. Polovici je uskraćivan san (radi dezorijentacije, mijenjanja stavova i ispiranja mozga), a polovica je također bila izložena hladnoći. Petina je mučena životinjama (štakorima i psima), osam posto strujom, pet posto paljenjem, četiri posto vješanjem, četvrtina je premlaćivana, lijekovi su uskraćivani desetini logoraša, a dva posto (pedeset osoba) je kastrirano! Seksualno zlostavljanje iskusilo je četiri posto osoba oba spola. Najmlađa silovana djevojčica imala je pet godina, a najstarija žena osamdeset. Duševna zlostavljanja bila su još češća od tjelesnih.

Najčešći oblici psihičke torture bili su usmjereni na kidanje veze s Hrvatskom i vrijednostima za koje su se borili. Više od 80 posto svjedoči kako im je govoreno da ih Hrvatska više ne želi, a samo nešto manje bilo je prisiljeno na pjevanje četničkih pjesama. Zapomaganje drugih logoraša slušalo je 70 posto zatočenih. Prijetnje strijeljanjem slušalo je 64 posto, a za 47 posto organizirana su lažna strijeljanja. Nešto manje od trećine bilo je prisiljavano gledati ubijanja i zlostavljanja, a pet posto silovanja. Na lažne razmjene vođeno je 58 posto, 45 posto odvođeno je u nepoznato, 51 posto bilo je u potpunoj izolaciji (zabrana komuniciranja s drugima), a 36 posto zatvarano je u samice. Prisilno je nastupalo u medijima 19 posto a peticije prisilno pisalo 32 posto. Napokon, 32 posto bilo je prisiljeno na potpisivanje lažnog iskaza. Možete li sada zamisliti dubinu bijede hrvatske vlasti koja se opravdava da po zakonu Tihomira Purdu nije smjela obavijestiti o tjeralici. Iste vlasti koja prstom nije maknula da se kazne oni koji su odvodili u logore, u njima ubijali i mučili na načine koji po zvjerstvima u povijesti jedva imaju premca!? Iste vlasti koja cijelom Europom i svijetom pronosi svoju ideju pomirbe sa Srbijom koja odbija snositi bilo kakve posljedice za opisanu stravu u logorima i za agresiju na Hrvatsku!