Pomoćnik predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga Pero Kovačević nezadovoljan je mojim člankom o tome kako je on prijavio Državnom inspektoratu upravu HAC-a za nezakonito zapošljavanje bez javnog natječaja, a i sam se zaposlio u javnom poduzeću bez javnog natječaja pa se imao potrebu dodatno pravdati reagiranjem iako su u navedenom članku navedena njegova objašnjenja i o slučaju HAC i o slučaju Kovačević.
Predbacuje mi tako da sam pošao od presumpcije da uprava HAC-a nije imala zakonsku obvezu raspisati javni natječaj, a koja mi je bila nužna da bih osudio donositelja vijesti, odnosno Peru Kovačevića. A to je, kaže on, nekorektno, neprofesionalno i neobjektivno ponašanje. A kako se može nazvati ponašanje onoga tko se zaposlio u jednom javnom poduzeću bez javnog natječaja, a proziva druge koji su zaposleni u drugom javnom poduzeću na isti taj način? Možda nekorektno? Možda neobjektivno? Žali se Kovačević da sam u članku naveo samo da je rekao da obveza zapošljavanja preko javnog natječaja proizlazi iz Ustava, a ne i iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja, antikorupcijskog programa Vlade, a i da je predsjednik RH Ivo Josipović izjavio da javna poduzeća moraju provoditi natječaje za zapošljavanje. Pa što će nam zakoni, programi, mišljenja predsjednika kad je Ustav rekao svoje. I tu mi nije jasno kako Kovačević, koji kaže da je pravni ekspert za hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, može sebi dopustiti da krši hrvatski Ustav. I to već četiri godine, otkako je protuustavno zaposlen u Zagrebačkom holdingu.
Njemu je od Ustava jača riječ Slobodana Ljubičića, tadašnjeg predsjednika uprave Holdinga koji ga je i zaposlio, a koji mu je rekao da za njegovo zapošljavanje ne treba provesti javni natječaj. Kovačević tvrdi da je on inzistirao na javnom natječaju. Ali eto, nije ga bilo jer je Ljubičić rekao da ne treba. A kao pravni ekspert Kovačević dobro zna da Ustav nalaže javne natječaje. Ali ipak je pristao potpisati svoj ugovor o radu iako je znao da pritom krši najviši pravni akt ove države. I što bi bilo da je Ljubičić pristao poštovati Ustav i provesti javni natječaj da bi se zaposlio Kovačević? Objavio bi se oglas, ljudi bi slali svoje prijave, potrošili i novac i vrijeme na skupljanje potrebne dokumentacije, a unaprijed se zna da će Kovačević dobiti taj posao. Jer je to dogovorio s Ljubičićem. Dakle, to bi bila čista farsa. Kao i većina javnih natječaja u ovoj zemlji.
Kovačević je izbjegao tu farsu. Ali je izbjegao i prijaviti sebe Inspektoratu zbog sumnji u svoje nezakonito zapošljavanje. Izbjegao je i prijavu sebe Ustavnom sudu zbog očitog kršenja Ustava. Kazao je da se oduvijek zalaže za javne natječaje i da se s praksom zapošljavanja bez javnih natječaja napokon mora stati. Predložio sam mu neka onda on bude prvi. Nije pristao. U reagiranju tvrdi da je odmah pristao na taj moj prijedlog. A nije. Naknadno me je nazvao i rekao neka sve krene od njega. Valjda je ipak malo razmislio i shvatio u što se uvalio.