Kako Pupovcu, tako i Milanoviću

Sjećate li se spisateljice Ivane Simić Bodrožić i njezinog primanja lani na Pantovčaku kod Ive Josipovića? I činjenice da on nije pokazao nikakvo suosjećanje za njezinu obiteljsku tragediju, ali zato je tražio od nje veliko suosjećanje jer nije bio zadovoljan brojem i veličinom tekstova o sebi i njegovom magijanju s Borisom Tadićem? Josipović je doslovce opsjednut svojom slikom u medijima! Više ga je to zanimalo, nego Ivanin ubijeni otac na Ovčari. Kult ličnosti na prvom mjestu!

Tako i sada danima slušamo i čitamo o žestokom prepucavanju između Josipovića i Milorada Pupovca. Josipović iskazuje veliku brigu za interese Srba u Hrvatskoj. I treba priznati, sve što je rekao o Pupovcu i SDSS-u, sve je istina. Tu bi ga valjalo podržati. Pupovac je godinama velika politička štetočina. Ali Josipovićeva istina nije puna. On je u ovom prepucavanju nevjerodostojan. Kako to da je tek sad odlučio progovoriti o Pupovcu i njegovoj politici, a godinama su jedan drugome podilazili, kako kod kuće, tako i kod sljubljivanja s Tadićem? Josipović je o svemu sve znao puno ranije! Naravno, opet je proradila njegova taština. Treba podsjetiti da je u ovom prepucavanju iza zavjese i njegov prethodnik Stipe Mesić. Zašto? Pa Pupovčeve “Novosti” navalile su na Josipovića i ZAMP, njegovu najbolniju točku, nakon što je on javno doveo u pitanje potrebu postojanja u sadašnjem opsegu Mesićeva ureda kao bivšeg predsjednika. Mesiću je to bilo dovoljno da “njegovi” navale na Josipovića. Tako da je puna istina malo drukčija od one kakvu nam pokušava prodati Josipović, a bome i Pupovac.

No Josipović nam pokazuje ne samo svoje nevjerodostojno nego i nemoćno lice. Kako? Zagovara Vladu Zorana Milanovića, podržava je, a da ona u osam mjeseci nije našla nikakav put kako da izađemo iz sve dublje krize. I onda nam udjeljuje recept za izlazak iz krize. Pronalazi ga u prošlosti, u vrlinama koje su pokazane u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, i koje su, po njemu, jedini izlaz iz današnje nezavidne situacije. Po njemu, hrabrost i odlučnost vode prema uspjehu. Lijepo rečeno, ali nije za današnje vrijeme. I to još izrečeno uz Titovu sliku na proslavi s partizanima u Istri. Josipović već i tu ne korespondira sa sadašnjošću, kad nam i dalje nameće Tita kao uzor. A onda ne shvaća i ne vidi da hrabrost i odlučnost nemaju veze s današnjom krizom. Bilo bi puno točnije da je rekao kako nam danas u prvom redu trebaju znanje i sposobnost da bi krenuli naprijed. Ali kad se spomenu znanje i sposobnost, onda se to od Milanovićeve Vlade ne može očekivati. Jer je ona u osam mjeseci pokazala totalnu nekompententnost. Josipović očito podržava Vladu zbog ideoloških, partijskih i prijateljskih veza i sklonosti, i ne vidi i ne želi priznati niti reći da idemo i dalje krivim putem. Josipović sve gleda crno-bijelim očima, pa imamo red partizana i branitelja, pri čemu su ovaj put izostale ustaše. Zar je danas partizanija put izlaska iz krize? Svaka čast i braniteljima, ali ekonomska kriza traži danas nove vrline. Ovo je posve drugi rat koji danas vodimo, više nije s oružjem u rukama.

I Milanović i Josipović danima sipaju samo fraze bez sadržaja, fraze koje služe za podilaženja, manipuliranja, izvrtanja, prešućivanja, kako bi se dodvorili javnosti, imali u anketama veliki postotak obožavatelja, kako bi im što više ljudi aplaudiralo. Obojica nemaju državničkog stava, držanja. Jer danas najmanje svima nama trebaju podilaženja, populizam. Trebaju nam rješenja, ma koliko god teška bila i koliko god teško bilo o njima govoriti i još ih teže čuti. O tome ovisi kakva će biti budućnost hrvatskog naroda. Predsjedniče, trebaju nam konkretna, realna, izvediva rješenja, a ne kultovi ličnosti! Ako želite biti vjerodostojni i principijelni, onda kako javno govorite o Pupovcu tako konačno zauzmite jasan i nedvosmislen stav oko Milanovića i Vlade. Jer je svima nama pet do 12, vremena je sve manje! Budite konačno državnik, a ne dnevni komentator i ulična svađalica.