Kako sačuvati razum

Sudeći po razvoju političkih, ali i gospodarskih događanja, možemo biti sve sigurniji da prijevremenih izbora neće biti. Pred nama su, dakle, hladna zima, pa nemirno proljeće, ljetno zatišje u prikupljanju turističkih deviza, i potom vruća izborna jesen. Kako to razdoblje preživjeti ne samo u egzistencijalnom smislu, nego psihološki, da čovjek ne poludi od svakodnevnih otkrivanja kriminalnih afera, svađa u vladajućoj koaliciji, prepucavanja između dva vladajuća brda, straha od gubitka posla, a neki se boje i gubitka države... Možda bi trebalo objaviti priručnik kako se ponašati i ne poludjeti do kraja u godini koja je pred nama?!

Jedino čega Hrvatska trenutačno ima u izobilju su pesimizam, destrukcija, utrka za lošim vijestima, odnosno što većom koruptivnom aferom. Istina, majstori smo i u predviđanjima kataklizme, od razornih potresa za koje spremamo masovne grobnice (hoće li i kod nas nakon toga biti kuge kao u Haitiju; halo, alarmirajmo ministra Milinovića), do pada kune i rekordne nezaposlenosti. Netko tko nas ne poznaje, a prati sve sa strane što proživljavamo i o čemu se jedino piše u tisku, pomislio bi da će biblijski “kraj svijeta” započeti upravo u Hrvatskoj, jer smo idealni endemi za još jedan povijesni događaj na našem tlu - raspad svijeta.

Na žalost katastrofičara i profesionalnih političkih narikača nad našom sudbinom kako bi spasili isključivo svoju, neće se dogoditi ono što predviđaju, jer će Hrvati po tko zna koji put u povijesti izdržati i ovu tešku godinu, vjerujući da će nakon tog iskustva biti pametniji.

A jesmo li društveno pametniji nego što smo bili 90-ih, kad se stvarala država? Unatoč prigovorima da mi u Hrvatskoj sporo učimo što je to demokracija i da smo zakazali s praksom, treba biti iskren i realno sagledati stanje, pa kazati da smo ipak sviješću, mišlju i djelom napredovali. Tko bi prije nekoliko godina mogao i pomisliti da će u zatvorima završavati gospodarska elita, ali i potpredsjednici Vlade, a svi putevi u tom smjeru vode čak i do bivšeg premijera! Za korupciju, plave kuverte, rodbinska namještanja ispod stola svi smo znali i prije, ali rukom smo odmahivali kad su nam iz EU govorili da će i to doći na red.

Mnogi su šokirani činjenicom koliko su neki Hrvati voljeli svoju Hrvatsku te su je opljačkali proporcionalno snazi te ljubavi. Do kože! Čudimo se povratku Sanadera, igrokazima u Saboru, šutnji vladajućih na Stanimirovićeve izjave o početku rata u Hrvatskoj, žmirimo na činjenicu da Tadić ništa korisnoga nije donio u dokumentima kojima se hvalio, a ispada da su to povijesti bolesti operiranih od slijepog crijeva ili žuči u vukovarskoj bolnici 1998. godine! Svi mi koji imamo kredite sigurno nećemo mirno spavati nakon najave da bi euro mogao skočiti na devet kuna i sad čekamo da nas smiri guverner Rohatinski, a on više ne želi biti apaurin.

Ako ste mislili da je Kosorova najgore što se Hrvatskoj moglo dogoditi, onda ipak pažljivo poslušajte ličkom diplomacijom uvijene najave gospićkog kauboja Darka Milinovića da će preuzeti kormilo HDZ-a.

Pokazalo se puno puta da uvijek može biti i gore, ali trebali bismo tome prkositi optimizmom i smijehom te zasukati rukave i početi više raditi. Ne možemo samo čekati da nam drugi sve donesu pred vrata, nema više Trumanovih jaja, krediti koje dobiva Šuker skupi su, a državničku dotu gotovo smo cijelu prodali.

Stoga se protiv svega negativnoga borimo radom, smislimo nove poslove, tražimo rješenja, radimo dva posla kao na Zapadu, makar bila i ispod naše stručne spreme, samo da se ne predamo apatiji i negativnima oko nas. Kad shvatimo da nam je jedino u poslu i što većem privređivanju spas, počet ćemo se smijati verbalnim akrobacijama Milinovića i Milanovića, jer ni jedan od njih neće zaslužiti naš glas na izborima. Osim ako ne budemo birali najboljeg komedijaša ili klauna u zemlji?!