Kako sam pretekao Zuroffa

SUBOTA 1. 11.
Dan kad umrle vodimo kući
Danas su Svi sveti. To je od davnina bio blagdan moga sela, po njemu se i crkva zove. Onda je došao jedan župnik koji je pošto-poto htio te je i uspio selu nametnuti komercijalnog, ljetnog sveca (svetog Lovru), jer, derneci su obično ljeti, ljeti dolazi više ljudi, a dolaze i iz inozemstva. Ali moj zavičajni blagdan i dalje su Svi sveti. Ne toliko u prakticiranju vjere koliko u slici koju o svom rodnom kraju ponesemo u svijet. Što bi se reklo modernim jezikom, Svi sveti kao blagdan moga sela dio su moga identiteta, kao što su to i naziv sela, moje ime i prezime, očev nadimak po kojem nam se i kuća zvala. Napokon, ima li ljepšeg, svetijeg blagdana od Svih svetih? Kao dijete me opčinjavala sveobuhvatnost tih riječi koju sam prevodio u svetost cijeloga svijeta što ga je Bog stvorio. Ne na Božić, ne na Uskrs, nego baš na Sve svete Bog se najviše raduje kad vidi svoje vjernike kako u počastima svojim mrtvima slave vječni život kojemu je on izvor i obećanje. Na grobljima svoje pokojnike oživljavamo: dijeleći s njima smrt, puštamo ih da u nama uskrsnu. Tako uskrsle vodimo natrag u njihove i svoje domove kao što su oni nas doveli do ploča ispod kojih počivaju.

NEDJELJA 2. 11.
Javna televizija – javno špijuniranje
Navodno je sve o ubojstvu Ive Pukanića otkriveno osim naručitelja, pa ga je u današnjem HTV-ovu Dnevniku tražio urednik Zoran Šprajc. Za razgovor je zamoljen novinar Gordan Malić, koji je upro prstom u četiri traga: Zagorec, Petrač, tajkun Subotić Cane u Srbiji i duhanska mafija u Crnoj Gori. Svi su ti slučajevi dobivali opsežan prostor u Pukanićevu “Nacionalu”. Ali su opsežan prostor dobivale, na primjer, i britanske obavještajne službe, zbog čega je Pukaniću bio zabranjen ulazak u Veliku Britaniju, pa je i u njih Dnevnik mogao uprijeti prstom. A zašto nije? Odgovor bi se mogao pronaći u interesu Gordana Malića s kojim je Pukanić bio u žestokom sukobu i koji je, kako piše prvi broj “Nacionala” nakon Pukanićeve smrti, “raskrinkan kao suradnik britanske tajne službe”. Slučajno ili ne, konstrukciju o mogućem naručitelju Pukanićeva ubojstva prave takav Malić i urednik Zoran Šprajc, kojega spomenuto izdanje “Nacionala” također spominje kao zlotvora koji je “širio laži o Ivi Pukaniću putem svoga nedavno ukinutog bloga”. Prije će, dakle, biti da Dnevnik HTV-a nastoji prikriti a ne uputiti na tragove koji vode do naručitelja. Javna televizija kao javno špijuniranje!

PONEDJELJAK 3. 11.
Kad nas ne mogu prehraniti...
Opet šok: ove smo godine uvezli hrane za trećinu više nego lani. A sa zemljištem, vodom i drugim bogatstvima koje imamo mogli bismo proizvoditi hrane za 25 milijuna stanovnika. Tko je kriv? Očito, vladajući političari koji vode zemlju. Pa kad su već neuspješni u poslovima koje sad obavljaju, mogli bi, kako sam jednom već napisao, na oranice i u proizvodne pogone, pogotovo zato što je neobrađeno uglavnom državno zemljište. Sanader, Mesić, Bebić, Šeks i drugi na traktorima, za plugovima, drljačama, na kombajnima, u silosima... A na njive im ručak donose Marijana Petir, Đurđa Adlešič, Marina Matulović Dropulić... Koliko bi te slike bile ljepše od snimaka na kojima lupetaju fraze! I koliko bi bili korisniji i ljudima bliži kad bi umjesto sadašnjih u novinama izlazili naslovi – “Sanader oborio rekord u branju maslina”, “Stipe Mesić upotrebljava samo stajsko gnojivo”, “Jadranka Kosor najbolja u lijepljenju etiketa na lovačkim kobasicama”, “Fantastični rezultati vinogradara Šeksa čija je deviza: manje pij, više izvozi!” Sve to utoliko prije što je u svim našim podnebljima glava obitelji koja ne bi uspijevala obitelj prehraniti sa svoga zemljišta bila najveća sramota!

UTORAK 4. 11.
Tko je došapnuo Zvonku Bušiću
Kao što se odavna zna, Zvonko Bušić i prijatelji su pri otmici aviona bombu u pretincu njujorške podzemne željeznice postavili da upozore na ozbiljnost svoga pothvata. Ali njome nisu nikoga htjeli ubiti – nesreća se dogodila ne zbog njihove nakane, nego zbog stjecaja okolnosti, to jest zbog neopreznog demontiranja. Pa ipak, sinoć je u Latinici na HTV-u Đuro Perica, i sam dugogodišnji politički zatvorenik, rekao kako je možda postavljanje te bombe bio scenarij jugoslavenske Udbe i kako bi rado od samog Zvonka Bušića čuo tko mu je došapnuo da bombu postavi. Isprva se moglo pomisliti kako je zacijelo Bušića i druge domoljube koji su s njim sudjelovali u pothvatu jako razveselila i ganula ova Peričina briga za njihovu nevinost koja je možda nasjela paklenom naumu zloglasne jugoslavenske službe. No dogodilo se nešto nevjerojatno. Danas sam, naime, razgovarao sa Zvonkom Bušićem, pa smo spomenuli i “Latinicu” i Pericu, a u jednom trenutku Bušić mi je povjerio šokantnu informaciju. Savjet da postavi bombu u njujorškoj podzemnoj željeznici došapnuo mu je nitko drugi nego – Đuro Perica!

SRIJEDA 5. 11.
Kako sam pretekao Zuroffa
Svaki dan se vozim kući Zagorskom ulicom u Zagrebu, pa me svaki dan uznemiri veliki Lukoilov znak na benzinskoj crpki te ruske tvrtke s golemim slovom U u sredini (vidi sliku). Očekivao sam da će to primijetiti Mesić, Sanader, Goldsteini, Pusićka, Fumić, Latin, Šprajc, Bajić ili Faber te da će taj znak biti uklonjen kako ne bi iritirao mnoge građane koji tuda prolaze. Kako se to nije dogodilo, odlučio sam javno upozoriti na nepodopštinu. A da ispravno postupam, uvjerio me jedan iznimno dobro obaviješteni znanac koji mi je rekao da je prvi vlasnik Lukoila bio jedan ustaša koji je preživio bitku za Staljingrad i koji je ostao živjeti u Rusiji. Tako je još jasnije zašto u znaku Lukoila nije istaknuto ni slovo l, ni k, ni o, nego baš U! Posebno mi je pak drago što sam, evo, pretekao Efraima Zuroffa, jer sam čuo da i on priprema veliku hajku na Lukoil, ali ja sam prvi! Za dom – oprezni!

ČETVRTAK 6. 11.
Zašto se Crkva boji napada
“Tko želi čuti himnu zla i nasilja, neka i dalje napada Katoličku crkvu”, rekao je kardinal Bozanić na kninskoj misi kojom je počelo zasjedanje HBK. Zašto se crkveni vrh toliko boji napada? U zemlji u kakvoj živimo vrijedi pravilo: što je manje napada na Crkvu – Crkva je lošija! Jer, kako da ne bude u sukobu s izrazito lijevo-liberalnom vlašću? S Mesićem koji veliča komunizam i opravdava njegova zla? Sa Sanaderom koji je na čelu stranke čiji zastupnici u Saboru donose protukršćanske zakone? S oporbom na čelu s Milanovićem koja se u dekristijanizaciji Hrvatske natječe sa HDZ-om? S kapitalističkim miljeom u kojem su izjednačeni radništvo i ropstvo? S televizijama na kojima caruju zločin i razvrat a kršćanstvu nema ni traga? Istinske svećenike, pa tako i Bozanića, trebali bi radovati napadi na Crkvu kako bi mogli uzvratiti. Jer, te su sredine same po sebi napad na Crkvu, pa kad Crkvu nitko ne dira, to znači da je smatra nevažnom i za svoju razularenost bezopasnom! Za takvo bi društvo Crkva napokon trebala postati opasna, no čini se da se ona boji napada na sebe jer teži za skladnim odnosom s moćnicima koji su najveći protivnici kršćanstva! A da jesu, ona to savršeno dobro zna!

PETAK 7. 11.
Kako napredujemo prema EU
Hrvatska bi dogodine mogla završiti pregovore – rekli su u EU. Jer nakon Haaga, ZERP-a, Ine... i dalje napreduje. Ovako. Švedska trvtka Ikea otvorit će kraj Zagreba veliku trgovinu. Hrvatski se proizvođači namještaja bune, jer će im se oduzeti četvrtina prometa te će tisuće radnika izgubiti posao, ali to vlast nimalo ne smeta, dapače, Ikei u svemu ide naruku. Jer, treba nam naklonost Švedske za ulazak u EU. Bune se i sindikati zbog najavljene privatizacije brodogradilišta i, uglas s oporbom, zahtijevaju da se ne privatiziraju te da se za to čekaju povoljnija vremena. Glasnogovornik Vlade Mehun jasno i glasno poručuje – privatizacija neće stati i obavit će se u idućih godinu dana. Zašto? Jer se žele dodvoriti Europskoj uniji. U EU pak tvrde da Bruxelles nikad nije inzistirao na privatizaciji nego je samo tražio odgovor na pitanje o tome tko će vratiti dugove i bankovne kredite brodogradilišta. Posljednjih godina Vlada je taktizirala čekanjem umjesto da probleme riješi restrukturiranjem, kažu u EU. Tako Ikea i brodogradilišta pokazuju da Hrvatska u svoj put u EU “investira” skidanje gaća i nesposobnost. To se onda zove – napretkom. U dupe.