Ideje koje nam se danas čine kao politička znanstvena fantastika mogle bi već za nekoliko godina postati stvarnost u EU. Ta misao, koju je prošlog tjedna izrekao predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, vrzmala mi se po glavi dok sam šetao Bruxellesom od zgrade Charlemagne, gdje je Barroso održao taj govor, preko parka Cinquantenaire.
Prije Slavoluka pobjede, najduljeg slavoluka na svijetu koji krasi taj park, skrenuo sam prema aveniji Auderghem, u manje slavan kvart s arapskim pekarama i kebabdžinicama. I dalje u mislima o Barrosovoj fantastici, na jednoj staroj zgradi ugledah neobičan natpis: “Kuća europske povijesti u izgnanstvu”. Što je to? Nekakav muzej? Ali zašto u izgnanstvu?
Ušao sam unutra. Na stubištu ni žive duše. Na drugom katu mala kabina u kojoj dvije djevojke naplaćuju ulaz. Uzimaju deset eura i informiraju me da EU više ne postoji. Ni Bruxelles više nije glavni grad Europe. U razdoblju poznatijem pod nazivom Velika recesija EU se raspala i ono što sada postoji jest Europa suverenih država (ESD). Tu epohu nakon završetka Velike recesije ovaj muzej naziva imenom u kojem se naslućuje da je sve ponovno dobro, ali nije trajno – Drugi interbellum.
Ovaj neobičan muzej u Bruxellesu vodi nas, dakle, u drugu polovicu 21. stoljeća da bi nas zatim vratio natrag kroz vrijeme, u razdoblje kad je postojala Europska unija koja se, kako se muzej trudi dočarati, raspala negdje oko 2018. godine. “U bivšoj Uniji, više od 80 posto nacionalnih propisa određivalo se na razini EU”.
Nakon ulaska Hrvatske 2013., EU je doživjela još jedan krug proširenja: 2016. ušle su Srbija, Crna Gora, Makedonija i Island, a 2017. u EU je kao samostalna država ušla i Škotska. BiH, očito, nije stigla ući prije no što se Unija raspala. Muzej se prostire na tri kata, a ogromna gomila dokumenata probija stropove i podove između katova, što dočarava ogromnu količinu birokracije u “bivšim” institucijama EU. Izložene su i najneobičnije EU direktive, od one koja propisuje brzinu rada brisača na automobilu do one koja određuje pravilnu zakrivljenost banane. Muzej nas informira o agenciji Frontex, privatnoj vojsci koju je EU osnovala da čuva njezine vanjske granice od najezde ilegalnih imigranata. Muzej nam dočarava život u “plastičnoj pustinji” Andaluzije, gdje su radnici živjeli poput robova uzgajajući povrće umjetnog okusa.
Na vrhu zgrade, na šanku na kojem posjetitelji mogu isprati gorak okus u ustima, naišao sam na idejnog tvorca ovog prikaza “života u nekadašnjoj EU”. Pitam ga koliko je siguran da će baš ovako izgledati budućnost Europe. Apsolutno sam nesiguran, kaže Thomas Bellinck. Ali uopće nije važno, dodaje, hoće li budućnost izgledati baš tako, smisao ovog muzeja jest da ljudi bolje shvate što se događa sada, u točki preokreta u kojoj se nalazi EU. “Želim natjerati vašu maštu da putuje i vidi jednu od mogućih verzija budućnosti u slučaju da europski projekt ode nizbrdo”, kaže Bellinck.
U svome govoru o budućnosti EU Barroso je zazivao jednu drugu vrstu političke znanstvene fantastike. Ne raspad, nego dublje povezivanje. Da bi takva federalizacija bila prihvatljiva, mora imati demokratski legitimitet. Zato se i održavala konferencija o budućnosti EU na kojoj je govorio Barroso. Na njoj se raspravljalo o nečemu što se naziva “planom za duboku i istinsku Europsku monetarnu uniju”. Slične konferencije s raspravom o toj temi Barroso želi vidjeti i na nacionalnom nivou u raznim državama EU.
Barrosova rasprava u budućnosti EU ozbiljna je i stvarna, muzej koji prikazuje “život u bivšoj EU” samo je umjetnička instalacija. Ali sigurno je da EU, iz točke preokreta u kojoj se sada nalazi, može otići ili u smjeru dublje političke unije (Barrosova pretpostavka) ili u smjeru dezintegracije eura (muzejska pretpostavka). I jedno i drugo možda zaista zvuči kao politička znanstvena fantastika, ali je izgledno da će se dogoditi ili jedno ili drugo.
A što s datumom, odnosno godinom ulaska u EU naših susjeda? Hoće li se EU širiti nakon Hrvatske? Sve upućuje na to da je nemoguće očekivati daljnje proširenje dok se ne riješe dvije temeljne dvojbe u jezgri EU: hoće li euro opstati kao valuta i hoće li Velika Britanija ostati u EU?
Jer, raspadne li se euro, teško da će se proces raspadanja zaustaviti samo na valuti. A odabere li Britanija izlazak iz EU, Unija će biti poremećena u samom težištu i teško će se dalje moći širiti na ostatak kontinenta.