Da je kojim slučajem još živ, Miroslavu Krleži bi za nove traktate o balkanskom kalu i blatu dovoljno bilo prošetati uz famozne Bandićeve fontane kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Friško otopljen snijeg pokazao je sav jad i bijedu toga projekta. Ono što je trebalo biti ukras toga dijela grada sada je samo nevjerojatno blatna livada, na kojoj se u to blato upada do gležnja i na kojoj fontane doista djeluju kao ruglo grada, ruglo ambicije i nepromišljenosti.
Naravno, posljedica je to radova koji su se provukli do duboko u zimu i površno skrpanih tragova gradilišta. Slika će sigurno biti drugačija kad se uokolo fontana zazeleni trava, ali upravo sadašnje blato sinonim je za opće urbanističke zahvate u uređenje metropole.
Hrač, pljuc ! Pluje se po Milanu Bandiću i kad ne treba. Bandić je kriv za sve. I kad pada snijeg i kad ne pada snijeg, i kad se nešto gradi i kad se ne gradi, i kad se očigledno krade i kad se ne krade iz gradskog proračuna, kad se kupuju domaći tramvaji, a da su kupljeni tramvaji u inozemstvu, i za to bi bio kriv. Potpuno promašen komentar koji samo može koristiti Milanu Bandiću jer od njega pravi žrtvu, a što ovaj hohštapler sigurno nije.