Kao da smo se napokon unormalili

Jesmo li napokon postali normalna zemlja u kojoj se nacionalni praznici obilježavaju bez histerije i pumpanja, pa mjerenja nacionalnog naboja? I jesmo i nismo.
 
Kada se zbroji sve u vezi s obilježavanjem vojno-redarstvene akcije Oluja i podvuče crta, moglo bi se reći da je ove godine datum početka vojne operacije kojom je konačno oslobođena Hrvatska obilježen s mnogo više dostojanstva nego što je to znalo biti proteklih godina. Dobrim je dijelom tome pridonio pad interesa za zbivanja u Čavoglavama, mjesta koje je još donedavno bilo središte proslave nacionalne svečanosti popraćene nacionalističkom ikonografijom kakva resi domaćina tamošnje priredbe Marka Perkovića Thompsona.
 
Dernek u Čavoglavama nije izostao ni na petnaestu obljetnicu Oluje, no osim zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, nikoga od političara tamo se nije moglo vidjeti. Mnoštvo koje se tiskalo oko janjetine i svinjskog pečenja te cupkalo uza zvuke “Jure i Bobana” moralo se zadovoljiti time da je, uz spomenutog gradonačelnika, jedina viđenija ličnost bio njihov idol i domaćin Marko Perković.
 
Svi drugi koji nešto znače u javnom i političkom životu pristojno su se okupili na službenoj ceremoniji u Kninu. Kako to i dolikuje državnicima u ozbiljnim zemljama, okupljenom su se mnoštvu obratili predsjednik države Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor. Da se strasti još uvijek nisu potpuno stišale, govori i to što se predsjedniku Josipoviću zviždalo, no valja reći da je njegov govor, u kojem je svima zaslužnima za Oluju odao priznanje, nagrađen i aplauzom.
 
Kao detalj koji doprinosi boljoj atmosferi treba spomenuti i spomen-ploču izbjeglicama nakon Oluje. Ploča označava stradavanja civila koji su u kolonama napuštali svoje domove. Spomen-ploča je postavljena na ulazu u Knin uz inicijativu organizacije za ljudska prava, ali ipak i uz financijsku potporu Vlade.
 
Ovogodišnja proslava godišnjice Oluje dostojanstvenija je od proteklih velikim dijelom i zato što na čelu Vlade imamo premijerku čiji put na vrh izvršne vlasti nije vodio preko huškačkih govora na splitskoj rivi. S druge strane, predsjednikom države postao je čovjek čiji politički diskurs ne obilježavaju ekscesi i svađe sa svakom individuom koja mu iz publike nešto dobaci.
 
Naravno da će se uvijek pronaći i netko tko će učiniti sve da stvari izokrene i postavi naopako ne bi li udovoljio vlastitim strastima. Tako je bilo i u Čavoglavama kada se nekolicina iz rulje uvredama i pogrdama obrušila na novinarsku ekipu HTV-a. Vrhunac incidenta bio je kada je netko uzeo kamen i bacio ga prema novinarki i snimatelju. Oni koji su se proslavili napadom na novinare nacionalne televizije priskrbili su si ponešto medijske pažnje, no ako je vjerovati policiji, trebale bi im uslijediti prekršajne prijave zbog ustaške ikonografije kojom su se nakitili, ali isto tako i kaznene prijave za prijetnje i uvrede te za pokušaj nanošenja tjelesnih ozljeda novinarima koji su radili svoj posao.