Neće formirati vladu u sjeni, kako su to najavljivali Karamarkovi protukandidati u HDZ-u. Novi predsjednik HDZ-a formira ekspertne timove za najvažnija područja, sastavljena od starih, iskusnih fajtera, ali i od svojih novih aduta.
Tako će u vanjskopolitičkom timu biti bivši ministar Gordan Jandroković, ali i hadezeovska zvijezda u usponu Andrej Plenković. Za zdravstvo brinut će se Darko Milinović i Ante Zvonimir Golem, a o policiji i Ranku Ostojiću – Milijan Brkić (njemu i ne treba više nitko).
Tomislav Karamarko očito uči od Zorana Milanovića. Ni SDP nije imao vladu u sjeni. Nominiranje nekoga za potencijalnog ministra je politički opasno. To je preuranjeno obećanje fotelje. Kroz godine se svašta može dogoditi. I savez i razlazi.
Prvu vladu u sjeni osnovao je Ivica Račan, tada u dubokoj opoziciji, gotovo bi se reklo u dubokoj ilegali. Gotovo nitko od njegovih “ministara u sjeni” nije zasjeo na obećane funkcije. Otpadali su jedan po jedan.
Milanović se nije dao navući na udicu. Kako, primjerice, Rajku Ostojiću obećati Ministarstvo zdravlja i preskočiti Miranda Mrsića. Kako, na kraju, Mrsiću oteti Ministarstvo obrane i dati mu, možda najteže, Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Da ne spominjemo nesretan razlaz sa Zlatkom Komadinom.
Ozbiljni političari možda obećavaju previše, ali ne obećavaju prerano. Za to uvijek ima vremena.
Tako Karamarko ne prihvaća bezrezervno niti inače korektno ispruženu Milanovićevu ruku. Konsenzus o strateški nacionalnim temama je prihvatljiv svima, ali nije preciznije definiran.
Lako je dogovoriti se o Europskoj uniji, granicama sa Slovenijom ili članstvu u NATO paktu. Kako se dogovoriti o najvažnijim ekonomskim pitanjima, o suđenju Ivi Sanaderu i o HDZ-u zbog korupcionaških afera. Kako se dogovoriti o Bleiburgu, ratnim i poratnim komunističkim zločinima, o zločinima i odgovornostima za ono što je počinjeno u Domovinskom ratu? Kako se, na kraju, dogovoriti o politici prema Nikolićevoj Srbiji koja otvara stare rane za koje smo očito preuranjeno pomislili da su zacijeljene?
Prva stvar oko koje će početi otvoreni rat između HDZ-a i SDP-a Vladina je odluka o odustajanju od projekta gradnje pelješkog mosta. Bosna i Hercegovina neće biti kooperativna, kako se nadaju u vladajućoj lijevoj koaliciji. Koridor koji odsijeca Neum od Hrvatske, ali i BiH nije rješenje, kažu u HDZ-u. Jug Hrvatske ostaje odsječen, bit će gore nego za rata. Dubrovnik, Pelješac, Korčula... postaju neka druga Hrvatska.
Upravo na tim temeljima Tomislav Karamarko želi graditi novu politiku HDZ-a. Svi oni koji misle da će njegova predizborna (pomalo arhaična i nacionalistička) retorika zamrijeti u sedlu šefa najjače oporbene stranke, gadno se varaju.
Nema popuštanja. Uhićenje Boljkovca nije bio izgred. Istraživanje poratnih komunističkih zločina nije bio samo obični predizborni trik. Karamarko misli ozbiljno. On pomiče Hrvatsku demokratsku zajednicu udesno, mada govori o ovladavanju pozicije desnog centra.
Koliko su puta politički analitičari posljednjih godina govorili o potpuno ujednačenoj politici dviju najvećih hrvatskih stranaka, utemeljenima na političkom europejstvu i ekonomskom neoliberalizmu. Karamarko neće bježati niti od jednog niti od drugog.
On želi prepoznatljivi, desni HDZ koji se u startu razlikuje od stranaka lijeve koalicije. On neće dopustiti Branimiru Glavašu i HDSSB-u da mu otmu četvrtinu Hrvatske.