Kavalirski antifašizam i nacizam

SUB. 23. 8.
Policija neće na pozornicu
Uoči Oluje Bajaga je pjevao za četnike u Kninu. Poslije je nekoliko puta gostovao u Hrvatskoj, no nismo čuli da su prosvjedovali ni Mesić, ni Kajin, ni Goldsteini, ni Jurica Pavičić, ni Alen Budaj ni drugi ljevičari kojima je Thompson stalna meta. Jer, četnici su obična pojava. U Srbiji su rehabilitirani kao antifašisti. I kako reče jedan pisac, svaki pametni Srbin započeo je Drugi svjetski rat kao četnik a zvršio ga kao partizan. Bajaga samo slijedi taj obrazac. Slikovito govoreći, iz kninskog se četnika prometnuo u partizana, skinuo je šubaru i obrijao bradu te se vratio imidžu urbanog ljepotana, pa je takav mogao gostovati u Hrvatskoj. A takav danas najavljuje kako će upravo u Zagrebu, gdje je počeo karijeru nastupom sa svojim sastavom u glasovitom “Kulušiću”, velikim koncertom u Ciboninoj dvorani u travnju iduće godine proslaviti četvrt stoljeća svoga pjevanja. Zagreb će ga lijepo ugostiti. Zagrebačka policija neće imati posla. Neće dobiti zadatak da kao na Thompsonovu koncertu među 120 tisuća ljudi nađe jednog jedinog nepoćudnika, jer ga neće tražiti tamo gdje će biti: na Bajaginu koncertu takav nepoćudnik bit će – na pozornici!

NED. 24. 8.
Kavalirski antifašizam i nacizam
Židovka Jennie Lebel, čitamo u novinskom prikazu njezine autobiografije,   preživjela je nacističke logore, vratila se u rodni Beograd i stala pripremati za novinarsku karijeru. Onda je ispričala vic o Titu i dobila – dvije i pol godine Golog otoka. A u ženskom logoru na otoku mučenja su bila strašnija nego u muškom. Tako su se u okrutnom progonu jedne žene kavalirski ujedinili jugoslavenski antifašizam i njemački nacizam. Vic zbog kojeg je J. Lebel robijala kaže da je Jugoslavija pobijedila na svjetskom sajmu cvijeća jer je uzgojila ljubičicu bijelu od sto kila, to jest Tita. Ogriješila se o isti način na koji su obožavani jugoslavenski i njemački Fu00FChrer – sveti, nedodirljivi, okićeni cvjetnim i bogotvornim nazivljem, gospodari života i smrti zaštićeni vojskom, policijom, tajnim službama, posvudašnjim doušništvom, medijima, potkupljenim intelektualcima, dirigiranim sudstvom, pogubljenjima i logorima. Kad se slavi Dan antifašizma u Hrvatskoj, i to treba proslaviti.

PON 25. 8.
Filmski festival i turska vremena
Na Sarajevskom filmskom festivalu nagrađeni su hrvatski autori i glumci, a inače festival je i povod da se naglasi multietničnost, svjetskost i otvorenost glavnoga grada BiH. No samo koji tjedan uoči te priredbe Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava BiH, u jednom je intervjuu tu sliku Sarajeva temeljito zanijekao. “U javnosti se”, rekao je Dizdarević, “ pojavljuje krug ljudi koji pripadaju svim narodima i etničkim manjinama, ali više od 90 posto građana Sarajeva pripadnici su samo jedne nacije, odnosno bošnjačke. Srbi i Hrvati na odgovornim pozicijama u Sarajevu mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Etničko čišćenje u ovom gradu, na žalost, obavljeno je uspješno.” No ne samo da je tu obavljeno uspješno, nego, na primjer, u Mostaru, gdje su većina Hrvati, da bi postao vijećnik, po pravilima koje je nametnula “međunarodna zajednica”, Hrvat na izborima mora dobiti mnogo više glasova nego Bošnjak kako sastav Skupštine ne bi bio neuravnotežen. Takvih pravila nema u Tuzli, Zenici i drugdje gdje su Bošnjaci većina. A o etnički čistom Sarajevu da i ne govorimo. Njegov je filmski festival europska i svjetska promocija turskih vremena!

UTO 26. 8.
Ima li mafija i državnu televiziju!?
Već se kao poslovica doživljava jedna hrvatska posebnost: dakle, neke države u svijetu imaju mafiju, a u nas mafija ima državu. Logično bi bilo da mafija ima i državnu televiziju. Ima li je? Nisam jedini u Hrvatskoj javno primjećivao kako knjige koje izdaje tvrtka predsjednika Programskog vijeća HRT-a Zdenka Ljevaka u različitim emisijama imaju besplatnu promidžbu. A kad može Ljevak, zašto ne bi mogao i predsjednik Hvatske gospodarske komore Nadan Vidošević!? Nedavno je  u Dnevniku s njim osam minuta (!!!) razgovarao voditelj Zoran Šprajc. Valja priznati – nenadmašan je novinarski izbor o sve većem siromaštvu razgovarati s dužnosnikom koji je u demokraciji postao “težak” stotinjak milijuna kuna, otprilike onoliko koliko “teži” desetak afera u kojima je sudjelovao! Pogotovo kad danas u “Nacionalu” pročitate kako se Šprajc – što je i razlog istrage koju je pokrenulo vodstvo HTV-a – s Vidoševićem sprijateljio na raznim putovanjima koje HGK organizira za novinare. Mora da su usluge Šprajcu bile također “teške” kad je na njih uzvratio nezapamćenim sprdanjem s milijunima gledatelja koji su trećinu Dnevnika slušali promukle fraze prvaka afera u Hrvatskoj!

SRI. 27. 8.
Stroge presude i zaštićene elite
Budući da sam podosta puta pisao o slučaju na devet godina zatvora osuđenog dr. Ognjena Šimića kao o spektaklu koji su uvelike proizveli vlast, represivne institucije i mediji ne bi li se zadovoljila opća glad za kažnjavanjem korupcije, prije svog zaključka prepuštam riječ drugima. Jedna kolegica piše: “Ne samo da je jedini koji je stradao, nego nema naznake da je njegova kazna zaokret u ponašanju prema svima koji rade slično”. Jedan kolega brani sutkinju: “To što je Šimić naletio na minu, a mnogi njegovi 'sudrugovi u zločinu’ u zdravstvu i drugim djelatnostima i dalje nesmetano uživaju slobodu, nije problem sutkinje Šarić”. U jednoj novinskoj anketi jedan čitatelj kaže: “Devet godina je previše. Ako se treba obračunati s mitom, trebali su krenuti od političara, a ne od liječnika”. Jedini je zaključak: kad je riječ o korupciji i sličnom kriminalu, u hrvatskom društvu postoji zona mogućih krivaca i zona nedodirljivih. Presuda Šimiću ojačat će praksu koja iz podjele na te zone proizlazi: prema sitnim ribama krajnja strogost kojom se paradira i pere savjest u javnosti i još veća zaštita nedodirljivih lopovskih elita.

ČET. 28. 8.
Grcina gramatika i život
Sjećam se jednog sirotana iz svoga seoskog susjedstva – zvali smo ga Grco – koji gotovo nikad nije upotrebljavao osobnu zamjenicu “ja” a da joj nije dodavao ime najimućnijeg i najmoćnijeg čovjeka u selu – Ikana. “Ja i Ikan” – to je bila Grcina gramatika i Grcin život. Radio je za Ikana kad god bi ga ovaj pozvao, pa makar zapuštao svoje imanje, s kojega je inače Ikan uzimao najljepše plodove. Oponašao ga je u svemu u čemu je mogao, o ljudima i događajima u selu imao je isto mišljenje kao Ikan, a i Grcini ukućani morali su se ponašati i misliti onako kako kaže Ikan. Ikan je do njega malo držao osim kad bi mu zatrebao, često ga je izrugivao a i kažnjavao je svaku njegovu nepodopštinu. I što god mu je obitelj bila siromašnija i zaduženija,  Grco je sve više naglašavao svoje zajedništvo i prijateljstvo s Ikanom. Kad je Kosovo proglasilo neovisnost, Grco je rekao: kad ga prizna Ikan, priznat ću ga i ja. Kad je izbio kratki gruzijsko-ruski rat, Grco je rekao: o tom ratu mislim isto što i Ikan. Kad su Rusi priznali neovisnost Južne Osetije i Abhazije, i kad je vidio da je to Ikana razljutilo, razljutio se i Grco. Sirotan iz Banskih dvora.


PET. 29. 8.
Kevin Spacey sa Šestom flotom
Ako vam je svuda ponestalo obožavatelja, ako više nemate priliku vratiti negdašnji zvjezdani sjaj – dođite u Hrvatsku. Neiscrpne zalihe poklonstva prema stranim veličinama, bivšim i sadašnjim, krepkim i oronulim, u Hrvatskoj su veće od zaliha nafte u arapskim zemljama. Tako vam je to kad dugo nemate državu, pa nemate ni vlastita mjerila za svoje i tuđe vrijednosti. Tisuću godina čvrsnula je u nama kmetska, ropska, podanička narav, pa nam je gmiženje pred strancima nacionalna osobina. Pretprošle godine netko se uspješno sprdao s nezapamćenom servilnošću nacionalne i gradske elite s kojom je u Dubrovniku dočekan Nick Nolte, poznatiji kao pijanac nego kao glumac: dubrovačkom Gradskom vijeću duhoviti je bloger pripisao odluku po kojoj se Stradun kojim je Nolte hodao neće prati osam dana! Ove smo godine slično dočekali još jednog svjetski poznatog ispičuturu, oskarovca Kevina Spaceyja, koji je pijan s društvom ludovao po hvarskim restoranima i kafićima, fizički se obračunavao s novinarima i nasmijavao goste psujući ih što nisu dovoljno opčinjeni njegovom nazočnošću. Svaki Amerikanac po Sredozemlju nosi sa sobom – američku Šestu flotu!