Lokalni izbori savršeni su za vodeće politike jer na polariziranoj političkoj sceni uvijek pokažu ono što trebaju pokazati – da su obje strane pobjednici. Osobito je Tomislav Karamarko puno dobio s ovim izborima koji ga, imajući u vidu i rezultat na europskim izborima, afirmiraju kao kredibilnog lidera bez obzira na to što ankete govore da je najnepopularniji političar. Ostvareni rezultati daju mu za pravo reći: baš me briga za ankete.
Zoran Milanović već je preuzeo odgovornost za poražavajući rezultat u Zagrebu iako je SDP u metropoli i dalje najjača stranka. S obzirom na aktualno stanje i promašenu gospodarsku politiku u prvih godinu dana, kadrovske promašaje i klijentelističke afere te promašen politički inženjering Zorana Milanovića u Istri i Zagrebu, rezultat koji je vladajući SDP ostvario na lokalnim izborima je izvrstan. Bez obzira na rezultat u Istri i gubitak Zagreba, u kojem je HDZ daleko veći gubitnik jer je korak od toga da postane marginalna stranka, osvajanjem tri preostala najveća grada i financijska moć koju to donosi sasvim će nadomjestiti brojčani nedostatak koji SDP ima u usporedbi s HDZ-om.
Nema nikakve dvojbe – brojke pokazuju da je HDZ daleko najjača stranka po broju osvojenih pozicija župana, gradonačelnika i načelnika, ukupno oko 270 pozicija s koalicijskim partnerima, dok ih SDP ima oko 110. Međutim, SDP-ovo osvajanje Vukovara i dominacija u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji bolni su za HDZ iako su tijesno izgubili. Sveukupno gledajući, unatoč fenomenu Ruže Tomašić na europskim izborima, te iako su ćirilica, građanska akcija “U ime obitelji” s referendumom o braku i Željko Jovanović maksimalno ideološki galvanizirali naciju, na rezultatima izbora to se baš i ne vidi. Desničarenje nije pomoglo desnici, osobito ne krajnjoj koja nije ostvarila neki zapažen rezultat, a nisu ni HDZ i Karamarko s takvom politikom naročito profitirali u odnosu na prije četiri godine. Štoviše, HDSSB je jedan od najvećih gubitnika ovih izbora, osobito nakon što su u drugom krugu uz Osijek izgubili većinu duela. Od njih su samo laburisti veći gubitnici s osvojena dva mandata načelnika općina u Velikom Trgovišću i Križu.
Doduše, prirodno je da se laburiste ne doživljava kao menadžere u politici pa s tog gledišta lokalna politika nije njihov prirodni ambijent, ali unatoč tomu rezultati ih trebaju zabrinjavati. Za razliku od HSS-a, koji se izdvaja kao ruralna velesila, odmah iza vodećih stranaka. HSS se uz pobjednička mjesta u općinama i gradovima pojavljuje čak 146 puta. Potom slijedi HNS s gotovo stotinu pozicija. Kandidati SDSS-a pobijedili su, većinom samostalno, u 18 općina. Iako su neki analitičari u izbornoj večeri komentirali da lokalni izbori nisu iznjedrili “treći put”, ipak su liste s kandidatima grupe birača osvojile 66 (grado)načelničkih pozicija te su u više desetaka slučajeva bili druga lokalna snaga. I Vrkićev uspjeh pokazuje da na parlamentarnim izborima ima mjesta za “treći put”, a očito je da ga pokušava opet graditi Milan Bandić.
Njegov uspjeh to je veći što je većina vlastodržaca s dugim stažem potučena na ovim izborima. Uz Gabrića Jambu, Ronka, Bebića, Ivana Dabu u Novalji (Zrće!) te Škaričića u Omišu kojeg je oporba nakon 18 godina skinula s vlasti organizirajući i uspješan otkup svih oko 1300 primjeraka Slobodne Dalmacije s promotivnim predizbornim prilogom o Omišu na četiri stranice. Još jednom valja podvući – očito je da kazneni postupci pa i osude ne škode političarima.