Kina će se na kongresu partije pozdraviti s klasičnim komunizmom

U sjeni američkih predsjedničkih izbora, koji su na globalnoj razini potisnuli gotovo sva druga zbivanja, događa se nešto što bi moglo biti isto tako važno za odnose snaga u svijetu. Neki komentatori misle da je ovogodišnje zasjedanje Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine, koje započinje samo dva dana nakon američkih izbora, možda čak i važnije od toga tko će u iduće četiri godine sjediti u Bijeloj kući. Naime, i Kina bira novo vodstvo partije i države, ali još je važnije od toga da će ove godine Nacionalni kongres vjerojatno donijeti neke strateške odluke i dokumente koji bi mogli ubrzati reforme, bit kojih je novi krug otvaranja zemlje, ali i modernizacija društva.

Ukratko, kineska Komunistička partija traži nove odgovore na globalne izazove, ali i nove ljude koji sa starim partijskim kadrom na prvi pogled nemaju gotovo nikakve veze. Jasno je da dolazi nova generacija koja razmišlja drukčije i koja je potpuno spremna za novi, drukčiji način i političkog i gospodarskog djelovanja. Ne treba očekivati da će ovaj veliki događaj proći bez unutarnjih borbi i sukoba, no čini se da je reformistička struja ipak već odnijela pobjedu i da je sve sada samo stvar formalnosti. To je na simboličan način vidljivo iz činjenice da je Bo Xilai, visoki dužnosnik u kojega je sve nade polagala “stara garda”, i službeno protjeran iz partijskog članstva i optužen za korupciju i za prikrivanje ubojstva britanskog biznismena kojeg je ubila njegova supruga.

Istodobno, Kina ne želi potkopati sebe, svoju temeljnu ideologiju i svoju vlast, već pronaći načine kako svijetu pokazati da je jedna takva u principu prezrena ideologija sposobna za veliku igru. Ovogodišnje zasjedanje Nacionalnog kongresa zapravo bi moglo biti posljednji pozdrav klasičnom kineskom komunizmu i otvaranje novog razdoblja u kojemu bi Kina mogla i službeno postati treća svjetska velesila (ako to već i nije).

Iako će gospodarstvo i dalje ostati jedan od temelja na kojima će Peking graditi svoju nadmoć, u idućem razdoblju naglasak bi mogao ići prema financijama. Naime, Kina je postala jaka financijska sila koja ima svježi novac. Kineski investitori, koje na zapadu do sada i nisu previše ozbiljno uzimali u obzir, mogli bi postati vrlo traženi. Uza sve to, očekuje se da bi najkasnije za dvije do tri godine juan mogao postati konvertibilna valuta, što bi moglo preobraziti globalno tržište novca i Kini donijeti dodatnu moć.

I na političkom planu kineska dominacija bit će u usponu, a ključni partner će joj vjerojatno biti Rusija. Do sada se pokazalo da Moskva i Peking o nekim problematičnim i kriznim situacijama u svijetu misle slično ili čak isto te da se mogu brzo i uspješno dogovoriti.

Sirija, odnosno kriza koja razara tu zemlju, samo je jedan od primjera principijelnog vođenja i usklađivanja politike tih dviju sila. Kada se uzme u obzir činjenica da Vladimir Putin želi svoju zemlju vidjeti kao jednu od vodećih gospodarskih sila, partnerstvo između Rusije i Kine doista bi moglo transformirati globalnu ravnotežu moći. Usto, obje su zemlje pokazale da su spremne slušati što govore i kakve ideje imaju lideri nekih drugih zemalja. Tako je posve izvjesno da bi se i Turska, iako je članica NATO-a, mogla okrenuti prema Kini i Rusiji kao potencijalnim političkim i gospodarskim partnerima. Pojedini analitičari tvrde da Turska već sada ima tako dobre pozicije da joj uopće ne treba posrnula Europska unija.

Kada se svemu ovome pribroje činjenice da se Europa bori za vlastiti opstanak, a da Sjedinjene Države još uvijek tapkaju u mraku tražeći izlaz iz posvemašnje krize u koju su upale vlastitom zaslugom, potpuno je izvjesno da će Kina iskoristiti tu situaciju i sebe uzdignuti nekoliko stepenica više na globalnoj ljestvici moći.