Da je kameni sarkofag koji je u stalnom postavu splitskoga Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika doista sarkofag u kome je bio pokopan hrvatski knez Branimir, potvrdio je svojim izlaganjem u Matici hrvatskoj u Zagrebu dr. Ante Milošević. Iako se možda može činiti da se o Branimiru sve zna, mnogo je još neusklađenih stavova. Arheolozi rade, istražuju “bijele mrlje” naše dalje prošlosti iz razdoblja prvih hrvatskih vladara.
Sarkofag iz Crkvine
Revizijom već poznatih dokumenata i materijalnih ostataka arheolozi dolaze do novih tumačenja, posebice kamenih spomenika koje čuva Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, čija je povijest započela u Kninu daleke 1893. godine. A cijela je priča o knezu Branimiru više nego zanimljiva. Sarkofag kneza Branimira potječe s lokaliteta Crkvina. Bio je ukopan u predvorju crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina. Taj se prostor objašnjava kao vladarski mauzolej. Lujo Maruna iskopao ga 6. ožujka 1891. godine u najdonjim slojevima pred bazilikom sv. Marije.
Ondašnji istraživači pretpostavljali su da je to “velevažno našašće” i da ne može ostati u bazilici “koja je jako izložena pakostnoj ruci” ondašnjega pravoslavnoga stanovništva. Maruna je zapisao da “kad se prvi put otvorio sarkofag, mrtvacu se nije vidjelo kostiju, doliš članaka ruku i nogu, pošto je vas bio pokriven odjećom. No buduć da su sutradan neki neprijatelji našeg družtva odvalili poklopac i nečuvenim vandalizmom, težkim kamenjem mrtvacu kosti smrvili, to je i odjeća postradala.”
U strahu da ne bi bio uništen, pod okriljem noći prenesen je u Knin 11. ožujka iste godine. Prvi je put opsežno istražen krajem 19. i početkom 20. stoljeća, priča dr. Ante Milošević, koji je sa svojim (još neobjavljenim) istraživanjima upoznao javnost u Matičinu zagrebačkom središtu.
Velevažna osoba
Prema svim analizama, u sarkofagu je bio pokopan visoki dostojanstvenik, muška osoba. Maruna navodi da je unutra bila “velevažna osoba” a F. Radić je zapisao da je pokojnik u sarkofagu bio odjeven u raskošnu odjeću – nekoliko slojeva svile, koja se pri dodiru sa zrakom raspala.
Od ukrasa i predmeta nađenih uz pokojnika do danas su sačuvani bizantski zlatnik, par raskošno ukrašenih masivnih, u vatri pozlaćenih ostruga s garniturom za zakopčavanje (na slici). Zanimljiv je i križ s rašljastim završecima uklesan na poklopcu sarkofaga, koji je također važan element za dataciju, te se može pripisati vremenu kneza Branimira.
Nalaz ostruga navodi da su one u grobu završile 892. godine, što je važan kronološki reper. Zaključno, cijela vladarska struktura Europe ranoga srednjega vijeka nema vladarski grob takva značenja – kaže dr. Ante Milošević.