Kockanje hipotekama

Friedrich Hayek, poznati austrijski ekonomist, u veljači 1929. godine najavio je da će ubrzo početi velik slom austrijskoga i svjetskoga gospodarstva. S tim se predviđanjima složio i bankar Ludwig von Mises, ali nitko ga nije slušao pa je podnio ostavku u austrijskoj Kreditanstalt banci navodeći kako ne želi „da se njegovo ime na bilo koji način poveže s krizom koja dolazi“.

Obojica su kritizirali neodržive visoke stope rasta i prekomjerno trošenje, potaknuto velikim kreditima, odnosno zaduženjima. Na žalost, njihove su vizije bile točne. U listopadu 1929. godine dogodio se poznati crni utorak kad je na Newyorškoj burzi pala vrijednost dionica 12,8 posto, čime je počela velika depresija i trajala je pune četiri godine.

Trenutačna američka financijska kriza koja još nije dotakla dno i nitko nije siguran kojim će smjerom krenuti, također ima korijene u prekomjernu trošenju i velikim zaduženjima. Još od 1995. godine građane se poticalo da uzimaju kredite i ostvare američki san kupujući vlastitu kuću ili stan. Krediti su nuđeni bez depozita i s niskim početnim kamatama. Brokeri i investicijske banke kredite su pretvarali u vrijednosnice za trgovanje na burzi. Vrijednost je dionica rasla i svi su ostvarivali visoke profite.

Bilo je analitičara koji su kao i njihove kolege u Austriji u prošlom stoljeću upozoravali da blagostanje ne može trajati unedogled i da će biti problema kad građanima istekne petogodišnji moratorij na niske početne otplatne rate, pa su predlagali oštrije uvjete hipotekarnih kredita. Wall Street se oglušio, nije htio ni čuti te kritike hvaleći se da su ulažući na sigurnije vrijednosnice smanjili rizik. Ostvarivali su visoke stope rasta često i izmišljenim, uljepšanim izvješćima, pohlepno grabeći za sebe visoke plaće i bonuse.

Vrlo vješti i inteligentni brokeri zaboravili su na temeljno pravilo ulaganja, a to je da nema investicija bez rizika i kad se prijeđu određene granice poslovanja u želji za većim profitom, prije ili poslije bit ćeš teško oštećen. Političari u Washingtonu nisu slušali zahtjeve za oštrijim reguliranjem hipotekarnih kredita jer im je bilo važnije da glasači žive u uvjerenju o američkom blagostanju. Zbog toga se sada, na žalost, plaća vrlo visoka cijena. Pola Wall Streeta bankrotiralo je, komercijane banke, hipotekarne agencije i osiguravajuće kuće imaju poteškoće osigurati likvidnost i održati se na životu.

Brojni građani nisu ostali samo bez kuće nego i bez ušteđevine, mirovinskog fonda ili zaliha za studij djece u koje su ulagali godinama. Psihoza straha i nesigurnosti uvukla se u građane. Bush je dolaskom u Bijelu kuću 2000. godine od Clintona naslijedio velik suficit državnog proračuna. Republikanci su kontrolirali Kongres pa su uz predsjednikovu potporu započeli bahato trošiti na sve i svašta, a pokrenut je i skup rat u Iraku, pa je deficit državne blagajne veći od 400 milijardi dolara.

Američka financijska nadmoć koja je prije sedam godina djelovala neslomljivom, sada je  na koljenima. Cijene kuća padaju, nezaposlenost raste i kriza je toliko duboka da nema brzog oporavka. Financijske intervencije središnje banke i preuzimanje posrnulih banaka mnogi tumače predizbornom kamapanjom i željom da se pomogne republikancu Johnu McCainu. Koliko se još banaka može spašavati novcem poreznih obveznika?

U siječnju dolazi nova administracija. Jedan od prvih zadataka Obami ili McCainu bit će regulacija poslovanja na Wall Streetu kako bi se odredila razlika između potrebnog prihvaćanja rizika koji potiče inovativnost i neodgovorna kockanja tuđim novcem.