Sjećate li se onog spektakularnoga leta MiG-om kojim je tadašnja ministrica obrane Željka Antunović prozujala iznad rodne Virovitice kako bi svojim sugrađanima pokazala da je u životu uspjela? Je li takvoj osobi stalo do sirotinje? Nije li joj volja za moć i vlast, koju je iskazala vožnjom zastrašujućim ratnim zrakoplovom, važnija od svih nevolja ljudi u zemlji kojom bi rado vladala? Naravno da jest.
Pa ipak, ista je ta osoba u Saboru premijerki Kosor postavila pitanje u kojem je ispričala priču o pismu koje joj je poslala siromašna, nezaposlena majka troje djece, koja se smatra neuspješnom roditeljicom jer svojoj obitelji ne može napraviti ni salatu od krumpira kad nema novca za ulje i ocat. Na to licemjerno i demagoško pitanje dobila je licemjeran i demagoški odgovor – neka se ta majka javi premijerki, pa će ona učiniti što može da joj olakša život. Antunovićka je trenutačno obuzeta bitkom za čelno mjesto zagrebačkoga SDP-a, s kojeg bi se inatila Zoranu Milanoviću koji ju je pobijedio u utrci za šefa stranke, pa zacijelo – kao i inače – srcedrapateljne priče građana (ako joj se uopće obraćaju!) doživljava kao živu dosadu, ali će ih uporabiti u Saboru.
Istodobno će premijerka u istom Saboru uporabiti svoju navodnu spremnost da sasluša građane u nevolji i pomogne im. Ali takvih ima na stotine tisuća! U odgovoru na pitanje premijerka je dotaknula još jednu temu, poticanje nataliteta, oko kojeg se svađaju HDZ i SDP – podsjetila je na SDP-ovo smanjenje naknade rodiljama te također navela priču jedne rodilje koja se javila na Radio 101 i potužila se kako ju je Račanova vlast zakinula za nekoliko stotina kuna, a gošća emisije, “migovka” Antunović joj je odgovorila kako joj taj iznos kuna ionako ništa ne znači. Premda se njime mogu kupiti pelene i druge potrepštine za djecu – izračunala je premijerka.
Na sjednici su SDP-ovi zastupnici na reverima nosili broj 93, jer se medicinski potpomognutom oplodnjom, da nije ministra Milinovića, moglo roditi još toliko djece. S koliko se samo strasti već deset godina HDZ i SDP međusobno optužuju za siromaštvo građana i za pad nataliteta, a na vlas je na isti način i opadao natalitet i širilo se siromaštvo bio na vlasti HDZ ili SDP. Ni jedni ni drugi nisu stvorili uvjete za nove proizvodnje i za širenje postojećih. I jedni su i drugi, promjenom zakonskih odredaba, izbjegavanjem donošenja zakona ili na drugi način, išli na ruku krupnom kapitalu.
Od početka 2000. olakšavano je davanje otkaza, zakidanje radnika na otpremninama, neisplaćivanje plaća desecima tisuća zaposlenih, a nezaposlenih je i korisnika pučkih kuhinja sve više. Dotle su nemilosrdno prodavana nacionalna bogatstva, pa ako do početka 2000. godine nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu, danas u hrvatskom vlasništvu nema gotovo nijedne banke a prodana je i većina glavnih strateških tvrtki.
U vrijeme vlasti i HDZ-a i SDP-a demografsko se stanje pogoršavalo, svake je godine rođenih bilo desetak tisuća manje nego umrlih, pa se u desetak njihovih godina broj stanovnika smanjio za veličinu Osijeka.
Pa se čovjek, gledajući sjednicu Sabora, pita što to Antunovićka, Opačićka, Sobolova, Stazić i drugi napadaju, a što to premijerka i njezini ministri brane. Nasrćući na premijerku i njezine ministre, SDP-ovci nasrću na činjenicu da su HDZ-ovci na mjestima na kojima bi oni trebali biti i s kojih bi zastupnicima odgovarali – na isti način.
Ni s jednima ni s drugima nema ni porasta proizvodnje ni porasta nataliteta, ali ima porasta sluganstva prema Bruxellesu i krupnom kapitalu u Hrvatskoj – uglavnom stranom! O tome se u Saboru nikad ne raspravlja niti se postavljaju pitanja.
Hrvatska, zemljo draga... Majko junaka, dičnih sinova, plemenitih ljudi....... Na što spade..? Na Trubu, Stipu, Antunovićku, Milanovića, Linića, Stazića, Jacu, Vesnu.... Bogu plakat...!