Komunistički oglas za EU

Veliki oglas “Zašto u Europsku uniju?”, što ga je u hrvatskim novinama objavilo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, nalik je na propagandne političke tekstove iz doba komunizma. Europska unija i budućnost Hrvatske u njezinu članstvu idealiziraju se na isti način na koji se idealizirao život u socijalizmu u vrijeme proslava 1. maja ili 29. novembra. Što to hoće reći? Politička propaganda ista je u svim sustavima i u svim zemljama svijeta i uvijek služi opravdavanju nauma političkih elita.

Što nekomu tko se ne može zaposliti, tko je posao izgubio, tko radi i ne prima plaću ili prima minimalac znači rečenica: “Hrvatski radnici imat će visoke standarde zaštite i socijalne pravednosti u najvećem socijalnom tržišnom gospodastvu na svijetu.” Znači mu – laž. Laž utoliko što će radnicima, kad uđemo u EU, biti kao i sada jer će ostati sadašnji zakoni, sadašnje tvrtke i njihovo poslovanje. Prozirna je obmana da je riječ o “najvećem socijalnom tržišnom gospodarstvu na svijetu” jer se i te kako, na primjer, njemačko gospodarstvo koje cvate razlikuje od tonućega gospodarstva grčkoga, irskoga, portugalskoga, španjolskoga..., kao što se razlikuju plaće i standardi radnika u različitim zemljama. Kako znaš, umiješ i radiš, tako ćeš i imati – to vrijedi u EU i prije ili izvan nje.

A tako će biti i Hrvatskoj. Tko loše vodi zemlju izvan EU, loše će je voditi i u EU jer Europska unija sama po sebi politička vodstva ne čini ni sposobnijima ni pametnijima. Da je u Hrvatskoj bilo pameti i sposobnosti, ne bi bile prodane Pliva i Ina nego bi se te dvije velike tvornice širile kupnjom sličnih tvrtki u regiji. Ne bi bio prodan ni TH-T. A pogotovu bi se nastojala sačuvati financijska suverenost pa se ne bi prodalo više od 90 posto banaka. Ima skeptika koji tvrde da smo se za korištenje europskih fondova pripremili tako loše te će članarina koju ćemo morati plaćati Uniji biti veća od svih novaca koje iz tih fondova uspijemo dobiti. Ako nam se otvara tržište od 500 milijuna potrošača, kako to da ćemo zbog nametnutoga ograničenja morati zatvoriti jednu šećeranu?

Primjera ima napretek, a zaključak je jedan: Europska je unija zajednica u kojoj se bitka za državne interese bije kao da Unije i nema, a Unija i postoji zato da u njoj pravila i mjerila određuju najmoćniji. Baš ništa ne jamči da se poslije ulaska u Europsku uniju naš dug inozemstvu neće povećavati kao što se povećava od 2000. godine, pa bismo o tim najmoćnijima bili još ovisniji, bili bismo u još većem dužničkom ropstvu i još depresivnija kolonija.

Naravno, ništa se od toga u spomenutom oglasu ne vidi. Dapače, u njemu je sve obrnuto: ulazeći u Europsku uniju, ulazimo u raj za našu proizvodnju i proizvode, za radnike koji će moći svuda raditi, za poljodjelce i ribare, za studente koji će moći studirati gdje žele, za našu sigurnost i tako dalje. Obožavajući EU, zapravo se klanjajući europskim moćnicima, sastavljači oglasa kao da su, s njima se poistovjećujući, pošandrcali pa nas uvjeravaju kako će Hrvatska poslije ulaska u EU “proširiti svoj utjecaj u Europi i svijetu”. Nevjerojatno! To govori politička elita najzaslužnija za tužnu činjenicu da Hrvatska nema gotovo nikakva utjecaja ni u – Hrvatskoj! Nemajući osjećaja za veličinu svoje male zemlje, za vlastiti identitet i vrijednosti, autori ovog socrealističkog teksta svako malo spominju strašnu moć EU koja bi sva trebala prijeći i na Hrvatsku. Tako je Unija najveće svjetsko tržište, trećina svjetskoga gospodarstva, pola milijarde potrošača...

Ta opčinjenost veličinom EU i predodžbom po kojoj u njoj teku med i mlijeko pokazuje da politička elita nema osjećaja ni za prednosti ni za zamke članstva u Uniji. Taj “povijesni cilj” hoće ostvariti kao spomenik svome mandatu i svojoj politici te kao vlastiti probitak u obliku enormno plaćenih zastupničkih i drugih dužnosti u tijelima Europske unije. Ako je ovim oglasom politika htjela povećati privlačnost EU, svoju je privlačnost smanjila.