Kosorova, ne diraj Legrasa

Okruženi korupcijom, u posljednje vrijeme u pristupnim pregovorima s Europskom unijom govorimo uglavnom samo o poglavlju Pravosuđe i temeljna prava. Tek se usput spomene i Tržišno natjecanje, u iščekivanju (ne)uspjeha privatizacije brodogradilišta.

Privatizacije koju, treba iznova naglasiti, Europska unija nije zahtijevala; ona samo traži da se škverove tako preustroji da samostalno posluju. No, sada, kada ih se više ne može zlorabiti za unosno uhljebljenje stranačkih kadrova, koji nisu znali ugovarati prodaju brodova, ali su znali izvlačiti novac na tko zna čije račune – afera Brodosplit do danas nije istražena! – Vladi je, umjesto da mjerodavni ministri obave svoj posao, lakše bilo prepustiti sudbinu brodogradilišta dobroj ili lošoj volji mogućih ulagača.

Jedno od najtežih poglavlja, Poljoprivreda i seoski razvitak, ponovno je, pak, isplivalo na površinu tek zahvaljujući Sanaderovu boravku u Alpbachu, gdje mu je sudomaćin bio bivši europski povjerenik za poljoprivredu Franz Fischler. Premijerka Jadranka Kosor smijenila je potom Fischlera s mjesta Vladina savjetnika za pregovore o poljoprivredi. Je li njezina taština nadvladala nacionalni interes?

Valjda se Guy Legras, do umirovljenja dugogodišnji glavni ravnatelj Opće uprave za poljoprivredu Europske komisije, kojega je bivši francuski predsjednik Jacques Chirac “darovao” Zagrebu za savjetnika, neće negdje zateći u kadru sa Sanaderom. Jer od Francuza nam u poljoprivredi ne treba samo savjet nego i politička potpora.

Zahvaljujući sporazumu o strateškoj suradnji, što ga je J. Kosor potpisala s kolegom Françoisom Fillonom, francuska je poljoprivredna komora stavila svoje usluge na raspolaganje novoosnovanoj hrvatskoj, pa su predstavnici FPK u Bruxellesu bili domaćini i vodiči izaslanstvu HPK koje je protekloga tjedna boravilo u prvome posjetu glavnome gradu EU. Premali smo da bi nas Francuzi doživjeli kao konkurenciju, a europski su poljoprivrednici i inače vrlo solidarni, osim kad im se interesi baš izravno sukobe. Hrvatski će glas, usto, Francuskoj dobro doći u Vijeću EU u borbi za interese (i) francuskih seljaka.

Bilo bi, međutim, korisno da hrvatski poljoprivrednici imaju saveznika i u domaćoj državnoj upravi. Posebice u povlačenju novca iz europskih fondova. Naime, da bi na dar iz Bruxellesa dobili povrat sada 50, a poslije ulaska u članstvo i 75 posto novca koji su uložili u neki projekt, oni ne samo da taj projekt moraju napisati u skladu sa zapletenim europskim propisima nego ga moraju, točno u skladu s predočenim projektnim spisima i troškovnikom, svojim novcem i dovršiti. Malo koji to može bez kredita.

U Poljskoj, na primjer, banke vrlo povoljno kreditiraju projekte koje je EU odobrio jer znaju da im je povrat novca zajamčen. U Hrvatskoj poljoprivrednici mogu zatražiti povoljan kredit od HBOR-a, kojemu je Vlada proljetos dala 10 milijarda kuna za poticanje gospodarstva. No, HBOR, umjesto da kredite odobri za nekoliko dana ili tjedana, zavlači s njihovim odobravanjem i do godinu dana, požalio se dopisnicima u Bruxellesu predsjednik HPK Darko Grivičić. Time se de facto tjera poljoprivrednike komercijalnim bankama koje, za razliku od poljskih, njuše priliku za lihvu, pa im naplaćuju kamate i do 12 posto!

Tu je i niz besmislenih i ograničavajućih propisa, koje lijena državna uprava prepisuje iz zakona u zakon, poput onoga socijalističkoga o veličini silosa, ili odredbe da farma mora biti udaljena najmanje 600 metara od ikoje ceste; zbog toga se u Istri farmu ne može zakonito podići…

U civiliziranim zemljama, državna je uprava građanima na usluzi; u nas se dokazuje zagorčavajući ljudima život. Dok Vlada ne shvati da se s takvom upravom može samo u propast, ni francuska nam potpora neće mnogo pomoći.