'Kraljevo' u režiji Ozrena Prohića: Veliki bljesak mladog Krleže

Ja sem gospon, ti si muž, ti se meni klanjal buš!”, kraljevska je rečenica Krležina “Kraljeva” kojom redatelj Ozren Prohić zvučnu, a potom i scensku kakofoniju privodi artikulaciji svoga svijeta, koji je duboko sljubljen s mladim i moćnim Krležinim eksplozivnim tekstom.

Osamljeni su jasniji
Kažu neki, nema vrtuljka, sajam se pojavljuje tek na kraju... No, Prohić je prizorište oblikovao umjesto na otvorenom prostoru, kao što je to učinio Dino Radojević, između zidova kina. Prohićevi su glumci zarobljeni u vremenu nijemog filma i svoje likove oblikuju nošeni prvo širokim, masovnim pokretima, da bi se tek u posljednjoj trećini izdvojila ljubavna priča kao kontrapunkt političkoj i kinematografskoj, pa zašto ne i kazališnoj manipulaciji koju redatelj pokazuje i prokazuje.

Pravu snagu, potresnost i jasnoću pojedinci dobivaju tek kad su osamljeni na sceni ili kad su u parovima. Prizori između dvojice mrtvaca: Janeza i Štijefa, koje igraju Milan Pleština i Ljubomir Kerekeš, obješen doslovce o nit, bit će zapamćeni kao istinski izraz muške mladenačke zaljubljenosti i zaluđenosti dovedene do apsurda i upravo jezovite komičnosti. Ana Begić kao Anka praskava je gorda antiheroina koja cijelim svojim tijelom suprotstavlja život svojeg lika kadaveričnoj ljubavi koju nudi Janez Milana Pleštine.

Erotika u kinu
Izrazita, hipertrofirana erotičnost, na kojoj su odlično surađivali Ana Begić, redatelj i kostimografkinja Petra Dančević, iznenađujuće je i svježe, točno tumačenje Krležinih mladenačkih nakana.

Goran Grgić izvrstan Herkules... Cijela je scena doslovce okupana svjetlošću Denija Šesnića, koji ju je učinio presudnim dijelom scenografije Marte Crnobrnje. Krleža i pol!