Kreketanja žaba zamijenili mediji

Kolko smo put sami sebi svečano obećali da više nećemo čuti ni vidjeti ni p od politike. K’o da nema ljepših i pametnijih stvari!? Naravno, da ima. Recimo, bolje je pričati viceve. Da vam ispričam jedan. Nije hudi. Politički je... Zbilja danas nije lako, a niti je ikad bilo lako, pobjeći od politike. O tome govori i ova priča posvećena jedinstvenom građanskom klubu po imenu Kvak, koji su zagrebačka gospoda izvolijevala osnovati prije stotinu i trideset godina.

Kak je Klub začet i kršten u staroj gostionici na Savskom mostu, odakle su se s večeri raspoloženim gostima žabe iz obližnjih savskih kaljuža javljale jednoličnim i dosadnim kreketanjem i kvakanjem, ime klubu Kvak nametalo se rafalnom paljbom. I nije bilo vremena za bilo kakvu dvojbu. Preuzimanje imena iz životinjskog svijeta zadano je na neki način i u samom konceptu Kluba, u kojem je pri samom vrhu zapisano: U Klubu je apsolutno zabranjeno o politici i o vjeri govoriti i raspravljati...

Kroz Klub Kvak za njegova dugog vijeka izredali su se najznamenitiji umovi zagrebačkog i hrvatskog javnog života. Mnogi su dapače svojim perom ostavili trag i podijelili potporu Klubu. Ali kak nitko u svom kvartu nije prorok, tak se i o Klubu Kvak po gradu i državi, najprije potiho, pa sve glasnije, počinju plesti i širiti kojekakve glasine. Iako Klub ima temeljnu zadaću druženja ljudi najrazličitijih svjetonazora, a međusobne razlike svesti u snošljiv okvir, dežurni dušobrižnici pojavu Kluba dočekuje na nož. Da se “tamo širi njeko internacionalno društvo pod imenom Kvak u kojemu prevladavaju stranci, a domaći sinovi usuđuju se silno im laskati. To sramotno hrvatsko društvo broji čak za člana i nepristranog senatora g. Augusta Šenou”... Kak ovo nije prigoda da se politički procjenjuje ovaj u povijesti jedinstveni gospodski klub, koji je toliko dugo u Zagrebu opstal (čuvam i originalne regule Kluba, koji je grafički uredio znameniti slikar Menci Clement Crnčić), nemrem a da ne podsjetim na temeljno načelo o «apsolutnoj zabrani razgovora o politici» Nije vrag da su kulturni ljudi, intelektualci, umjetnici, koji su se svake subote sastajali za istim stolom, zadovoljavali samo punim čašama nepatvorene zagrebačke kapljice i žlarbranjem o bedarijama, dok se politički vrući kesteni puše i cmare pokraj njih? “Bilo je i takvih vremena”, otkriva kroničar, “kad se Kvaku podmetalo konspiriranje protiv vlasti”... Nepolitički, građanski, gospodski i u svakom slučaju nevini – Klub Kvak?! Malo morgen.

Listajući stare kronike, imamo razloga povjerovati kak je već tada, u devetnaestom stoljeću, među tim našim časnim precima, okupljenim oko Kvaka, bilo krtica i spavača, kak bi se današnjim političkim rječnikom reklo. Bez politike se nije moglo ni u Agramu, a kak bi se onda moglo u ovom našem ispolitiziranom i po regionalnim šavovima rasporenom Zagrebu! Razlika je samo u tome da su o politici nekad kreketale žabe, a sad udaraju mediji u svojim udarnom terminima i na udarnim stranicama! I po našim glavama...