Krivotvorenje prošlosti

Propovijed šibenskog biskupa Ante Ivasa s obljetnice Oluje u Kninu trebao bi pročitati svaki Hrvat, bez obzira na ideologiju, je li vjernik ili nije, nego samo ako mu je stalo do boljitka i napretka vlastite države. Jer Ivas je njome posramio političare svih boja, intelektualce, društvene institucije, sve koji bi u današnjoj Hrvatskoj imali što reći, koji njome upravljaju, a posebno je prst uperio u sustavne pokušaje krivotvorenja naše prošlosti 20. stoljeća. Najbolji primjer za to bilo je obilježavanje četničkog ustanka u Srbu pod državnim patronatom. Neki tumače da Srbima to treba omogućiti zbog njihovih osjećaja spram žrtava ustaškog terora. A zar iste takve osjećaje ne treba imati prema velikom broju hrvatskih i muslimanskih žrtva koje su ti isti ustanici pobili provodeći etničko čišćenje?

Ni Oluja nije zaobiđena. Ne treba gledati samo prema Beogradu. Trebalo bi vidjeti najnoviju naslovnicu tjednika „Novosti“ koji izdaje Srpsko narodno vijeće uz potporu hrvatske države. Na njoj je hrvatski vojnik prikazan kao krvožedan vampir. Gdje je granica slobode tiska i javne riječi u odnosu na širenje mržnje i međunacionalne nesnošljivosti? Ili, naš najpoznatiji SMS novinar govori o Tuđmanu kao diktatoru i njegovoj vladavini kao režimu. Zanimljivo, upravo je on dobro profitirao za tog režima. I nije li „Feral“ najbolje živio baš za Tuđmana, a ugasio se za Mesića? Mnogo je besramnika na javnoj sceni. Kao, primjerice, i Zoran Pusić koji u Zagrebu traži uklanjanje Avenije Gojka Šuška, a kad treba promijeniti Trg maršala Tita, onda se to treba prepustiti sudu vremana i povijesti!? Borac za ljudska prava s čudnim dvostrukim kriterijima. Nije li to jeftino politikanstvo?

Sustavni pokušaji krivotvorenja prošlosti u narodu izazivaju frustracije. Nisu dovoljne frustracije sadašnjom gospodarskom i financijskom krizom, otkrivanjem afera u kojima su pokradeni milijuni državnog novca, najgorom političkom elitom koju imamo u posljednjih 20 godina... Na sve te frustracije nadodaje se još i do kraja nevalorizirana naša nedavna prošlost, posebice ona komunistička, za čije masovne zločine do danas još nitko nije odgovarao. Na žalost, neki će upravo u ovome tražiti opravdanje za ekscese koji su se dogodili u Čavoglavama.

Organizatori dijelom mogu biti u pravu kad tvrde da su pojedinačni incidenti zasjenili cijelu proslavu, ali mediji sigurno nisu jedini krivci. Jer nema baš nikakvog opravdanja za nošenje ustaških obilježja, za pozdravljanja sa „Za dom spremni“, za prodavanje rakije s Pavelićevim likom i svega drugoga što je relikt prošlosti kojom se ni jedan istinski Hrvat danas ne bi dičio. Krivi su organizatori koji to nisu spriječili, koji se od toga javno nisu ogradili, a najviše je kriv Thompson koji je stalno na rubu kad koketira s ustaštvom, kad pokušava prodati za stari hrvatski pozdrav “Za dom spremni“ što on to nikako nije i što se on ni njegov menadžer nikad javno nisu ogradili od te ikonografije i pozvali sve koji nose ta obilježja da ih uklone.

Istina, Hrvatska nije osamljena u tome. Različite frustracije u mnogim državama rađaju poklonike radikalnih ideologija, u Italiji fašističkih, a u dalekoj Mongoliji nacističkih. U Hrvatskoj rađaju poklonike ustaštva, ideologije i pokreta koji nikako ne može biti uzor nikome danas niti naša ulaznica za budućnost. Zar ti isti koji koketiraju s ustaštvom nisu, primjerice, čuli da je Alojzije Stepinac rekao kako je Jasenovac sramotna ljaga za NDH? Ustaše su htjeli nezavisnu Hrvatsku, velika većina Hrvata je to htjela i njezino proglašenje je doživjela s ushićenjem. Ali Pavelić i ustaše taj su ideal uništili svojom krvavom tiranijom. Stoga su danas oni koji nose ta obilježja također ljaga za Hrvatsku i za sve domoljubne Hrvate koji u ustaštvu ne vide nikakvo izvorno hrvatstvo niti na njemu misle graditi budućnost nacije i države.