Križ i nasilje

Veliki je petak i oči vjere upiremo u križ. Svoje granice, boli, nepravde, ugroženost i pretrpljena nasilja danas smo skloniji no inače pridružiti Kristovu križu. S pravom. Ipak, ni danas na križ ne treba gledati izvan perspektive Uskrsa.

Samo Uskrs otkriva misterij križa. Štoviše, moglo bi se ustvrditi da tek onaj tko je ušao u zastrašujuću zbilju križa, u strah i muku, u raspetost i bezizlaznost, i tko je u tome posvemašnjem zamračenju uma i fizičkih sila predao duh u Božje mogućnosti - upravo onako kako je to učinio Isus - može doživjeti misterij Uskrsa, taj prijelaz iz smrti u život, iz straha u slobodu.

Uskrs je stoga stvarnost i simbol svega što prolazi kroz mučno, strahom opterećeno i zapečaćeno smrtnošću - prema novom, neslućenom i Božjem.

Uskrs podrazumijeva križ, a prihvaćanje križa uključuje Uskrs. Ipak, križ nije samo patnja. Križ je prije svega nasilje. Nasilje je nad Isusom i nad njegovim životom, nad njegovom slobodom i dostojanstvom, ali i nad istinom i pravdom. Sve je u tome nasilju ljudsko: i povod i žestina i posljedice. Križ i prokazuje ljudsko nasilje, a Isus nas uči kako se prema njemu odnositi. Tek je taj odnos križ pretvorio u simbol pobjede i spasa. Taj je odnos i u srcu Uskrsa.