Tijekom i nakon rata mnogi ljudi istjerani iz svoje zemlje našli su utočište u Hrvatskoj, mnogi su ostali, našli posao, velik ih je broj sredio dokumente, no nije sve baš idealno. Kršćani o takvim problemima ne bi smjeli šutjeti.
Riječ je ne samo o povredi ljudskih prava, o čemu treba govoriti i pisati, nego i o povredi ljudskog dostojanstva, što je svakako i vjerski problem. Svijet danas ima velike teškoće s useljenicima, najprije zbog sebičnosti, zatim zbog loših i selektivnih zakona i, konačno, zbog nespremnosti da vidi uzroke koji dovode do tako značajnog kretanja stanovništva.
Poznat je primjer susjedne Slovenije s dvadeset tisuća tzv. izbrisanih, u SAD-u su mnogi ljudi pred nepremostivim problemima, EU ima različite i neujednačene zakone te sve više postaje neosvojiva utvrda mnogim useljenicima, a na vlast dolaze vlade i predsjednici koji obećavaju "čvršću politiku" prema imigrantima. Na tome se dobivaju ili gube izbori.
Useljeništvo je problem koji se tiče kršćana jer je najčešće povrijeđeno dostojanstvo čovjeka i cijele obitelji. Vjernik o takvim problemima ne smije podleći političkim, demografskim ili bilo kakvim drugim utjecajima. A katkad se stječe dojam da se vjersko uvjerenje u praksi "sliže" s političkim. Kompromisi te vrste nisu vjerska kategorija.