KOMENTAR

Krunski svjedok etničkog čišćenja

08.02.2009.
u 17:06
Pogledaj originalni članak

Za jednoga od svojih posljednjih svjedoka u procesu protiv trojice hrvatskih generala – Ante Gotovine, Ivana Markača i Mladena Markača – tužiteljstvo Haaškog suda izabralo je dr. Žarka Puhovskog. Ne bez razloga. Upravo taj svjedok izreći će u Haagu, za tužiteljstvo “čarobne”, riječi kako su trojica generala, kao ratni zapovjednici, sudjelovali u “udruženom zločinačkom pothvatu” etničkog čišćenja Srba nakon operacije Oluja. Na čelu te zločinačke organizacije, prema tekstu optužnice, bio je pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Da će Puhovski upravo tako svjedočiti, nema nikakve dvojbe. Tjedan dana uoči puta u Haag, u Intervjuu tjedna zagrebačkog Radija 101 podsjetio je na tri “pretpostavke” od kojih polazi njegov uvodni tekst u knjizi HHO-a u kojoj su objavljeni dokumenti o stradanjima i imena oko 700 imena žrtava poginulih ili ubijenih za Oluje.

Kazao je da ga tužiteljstvo poziva upravo zbog tog teksta. Objasnio je zatim da njegov uvodnik počiva na tri “pretpostavke” (tako ih sam naziva).

Prva je pretpostavka da je Oluja bila “opravdana sa stajališta ljudskih prava jer je srušila režim ‘Republike Srpske Krajine’ koji se temeljio na nijekanju ljudskih prava i teroru protiv drugih etničkih skupina”.

Druga je pretpostavka da je akcija bila opravdana i iz geostrategijskih razloga jer je Hrvatska bila rascijepljena i komunikacija između dijelova zemlje je bila onemogućena.

Zbog te dvije “pretpostavke” Puhovski tužiteljstvo, dakako, ne zanima kao svjedok.

Pozvan je da ponovi treću “pretpostavku” svoga uvodnika, koju je na Radiju 101 ovako najavio: “Treća je (‘pretpostavka’) da je nedvojbeno da je za vrijeme i neposredno poslije akcije između 120 i 150 tisuća ljudi s tog područja napustilo mjesto svojeg boravišta i da je otprilike tri četvrtine svih tih ljudi pripadalo seoskom stanovništvu. Osnova sociologije pokazuje da seljaci ne napuštaju boravište, svoja imanja i sela osim u slučaju osjećaja izravne životne ugroženosti. Zbog toga je, po mojem sudu, riječ o etničkom čišćenju”.

Tužiteljstvu je važno samo to da “borac za ljudska prava” posvjedoči riječi koje bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith nije želio posvjedočiti u dva haaška procesa u kojima je bio svjedok: protiv Slobodana Miloševića (u lipnju 2003.) i protiv trojice hrvatskih generala (u lipnju 2006.). On u svojim svjedočenjima nije negirao zločine i nije bio nimalo nježan prema hrvatskom civilnom i vojnom vodstvu.

Štoviše, navodno Tuđmanovo sprečavanje povratka izbjeglih Srba nazvao je “rasističkim”, ali je na sva izravna pitanja Miloševića i tužiteljstva (u procesu generalima) o etničkom čišćenju bio odrješit. Odgovarao je: “Etničkog čišćenja nije bilo. Etničko čišćenje nije se dogodilo jer je stanovništvo pobjeglo prije dolaska Hrvatske vojske.”

Štoviše, objasnio je da je taj “bijeg prije” bio orkestrirao Slobodan Milošević, uz ohrabrenje mirovnog posrednika Engleza lorda Owena, koji mu je obećavao hrvatsko odricanje od istočne Slavonije.

Žarko Puhovski odlazi u Hag da posvjedoči suprotno: da je upravo taj “bijeg prije” bio genocid – etničko čišćenje.

Svojim haaškim svjedočenjem Žarko Puhovski metaforički će se vratiti na ishodište: na ulogu koju je imao davne 1972. Te je godine bio jedan od krunskih svjedoka tužiteljstva ondašnjega komunističkog državnog tužitelja protiv njegovih i mojih studentskih kolega, tada dvadesetogodišnjaka, Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička i ostalih. Svojim svjedočenjem trebao je potvrditi i potvrdio je tezu tužiteljstva da su se proljećari i sveučilištaraci udružili u zločinački pothvat zbog počinjenja najtežih kaznenih djela onoga doba: protiv naroda i države, kontrarevolucionarnog djelovanja, rušenja SFRJ i njena komunističkog uređenja.

Povijest se, eto, ponavlja kao tužna farsa. Taj isti čovjek napisao je predgovor knjizi koju je tiskao Hrvatski helsinški odbor kojem je predsjednik bio Ivan Zvonimir Čičak. Citirajući svoje “pretpostavke” iz uvodnika, Puhovski će potvrditi tvrdnju haaškoga tužiteljstva da je naša Republika oslobođena uz počinjenje najtežeg zločina koji poznaje ljudski rod – etničkog čišćenja, genocida.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr