Kujundžić novi politički luzer, umislio da je novi Tuđman

Stranka se utemeljuje za borbu protiv nacionalnog siromaštva, za oporavak gospodarstva, za dobru zaštitu pučanstva jačanjem pravne države, za snažno promicanje prave demokracije te za jačanje uloge države u razvijanju proizvodnih snaga. Stranka se utemeljuje u uvjerenju da je glavnina sadašnjih političkih stranaka iznevjerila povjerenje i očekivanja građana pa će Hrvatskoj ponuditi izvornu i istinski narodnu politiku kao novu vrstu politike.

Tako je, tim rečenicama, predstavljen smisao utemeljenja nove hrvatske stranke, 141. po redu, kako su novinari naveli, pod imenom “Hrvatska zora – stranka naroda”. Populistički, besmislen naziv za stranku, baš kao što je i krajnje populistički program koji je predstavljen javnosti na njezinu osnivanju. No čemu lagati, stranka je i tako osnovana samo zato da bi njezin izabrani predsjednik bez protukandidata Milan Kujundžić bio predsjednik stranke! To je cijeli smisao osnivanja “Hrvatske zore”, a sve drugo samo je zadovoljavanje formalizama.

Kujundžić je ovime samo potvrdio ono što mu je na ovim stranicama predbacivano još za unutarstranačkih izbora u HDZ-u. I tada sam više puta napisao da je Kujundžić umislio da je novi Franjo Tuđman, da je njegov jedini cilj doći na čelo HDZ-a, da ne poznaje i ne priznaje poraz, da je on umislio kako je jedini spasitelj ove države i naroda. Umjesto da je prihvatio poraz i da se nastavio boriti za demokraciju i narod unutar bivše stranke, veoma brzo pokazao je da je još jedan u nizu političara s hrvatske desnice kojima ništa drugo nije dovoljno osim da budu šefovi strančice, koliko god ona neutjecajna bila i ništa značila u hrvatskom političkom životu. Kujundžić se borio za stranačku demokraciju u HDZ-u, a odmah pri osnivanju nove stranke nema ni traga te iste demokracije. Gdje mu je bio protukandidat za šefovsko mjesto? Pa mogao je barem provizorno nekoga staviti kad su već na drugim elementima zadovoljavali osnovnu formu. Stranački program pak ne samo da je pun floskula i populizma nego je pun i najobičnijih gluposti. Nije li demagogija i najobičnija glupost, primjerice, navod da je stranka “za jačanje uloge države u razvijanju proizvodnih snaga”? I ne samo to. Kad su već na početku naveli da se stranka “utemeljuje za borbu protiv nacionalnog siromaštva”, kako protumačiti njezino osnivanje u Kristalnoj dvorani zagrebačkog Westina? Kakvu su poruku poslali osiromašenim Hrvatima? Da ćemo mi biti u kristalnim dvoranama i iz njih promišljati o vašemu spasu? U svoj toj demagogiji i opijenosti politikom i vlastitim egoizmom zaboravili su na taj detalj. Jer bi možda bolja poruka bila da su se našli u nekoj drvenoj baraci!

Ili, kako zvuče ovi navodi s osnivanja: “Stranka će se nemilosrdno i neumorno boriti protiv političke korupcije, ukloniti nadzor posebnih interesa nad hrvatskom politikom, trajno jačati odgovornost Državnog odvjetništva i pretvoriti hrvatsku državu u sredstvo naroda... Stranka će poticati i usmjeravati financijski sektor da svoj kapital ponovo veže uz rad kako bi se razvitkom proizvodnih snaga omogućilo zapošljavanje domaćih ljudi te ograničila nezaposlenost i zaustavilo iseljavanje pučanstva.”

Od nove stranke očekivao bi se konkretan program, razrađen, s konkretnim potezima jer smo dosta svi skupa svih ovih godina slušali samo pusta obećanja i velike riječi. Kujundžić se ni na koji način ne razlikuje od drugih. Blagoglagoljiv je, ima odličnu dikciju i ostavlja dobar dojam. Ali to je sve. Iza toga je samo vlastiti politički egoizam koji ništa dobroga neće donijeti hrvatskom pučanstvu. Hrvati bi puno više koristi od njega imali da se i dalje bavi medicinom u kojoj je uspješan, kao i niz njegovih kolega liječnika koje je povukao sa sobom kako bi imao popunjenu Kristalnu dvoranu. Ovako je postao još jedan politički luzer. Dakako, njegovo je pravo da proba. Iako je već unaprijed izgubio. A i svi mi s njime.