S đavlom došlo, s đavlom otišlo! Te narodne izreke, koja govori o zasluženom gubljenju onoga što se nezasluženo dobilo, sjetio sam se poslije istraživanja po kojemu je palo povjerenje građana u svekoliku ljevicu. U predizborno vrijeme bilo je analitičara koji su Kukuriku koaliciji savjetovali da što manje govori, jer za nju ionako rade HDZ i državni odvjetnik Mladen Bajić, pa bi oštrim istupima mogla sama sebi nauditi.
Nije trebalo čekati ni prvih sto dana da se vidi kako Milanović i društvo na izborima nisu pobijedili nikakvim programom za gospodarski boljitak Hrvatske nego zato što je HDZ mjesecima ocrnjivan u gotovo svim medijima. Pa tko će glasovati za stranku koja je na optuženičkoj klupi! Ipak, brojke su pokazale da desnica i nije tako loše prošla, te da bi pobjeda Kukuriku koalicije bila vrlo tijesna da se glasovi njezinih protivnika nisu raspršili. Uzela je vlast s naklonošću manje od milijun građana, a to je manje od četvrtine birača. Gospodarstvo je bilo u središtu predizborne kampanje te poslijeizborne politike i interesa javnosti, a poslije nepunih sto dana nove vlasti čovjek u Vladi zadužen za gospodarstvo,
Radimir Čačić, u anketama doživljava neusporedivo najteži debakl. Izgubio je povjerenje i birača vlastite stranke, te je po popularnosti među njima tek na šestom mjestu! Ništa se drugo s njim i nije moglo očekivati. Sinonim je za bahatost i samohvalisavost u politici. Poduzetnik je o čijim se malverzacijama pišu knjige, u čijim tvrtkama radnici mjesecima ne primaju plaće. Potpredsjednik je Vlade kojemu se u Mađarskoj sudi kao krivcu prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe. Štiti svoga stranačkoga druga i glavnoga tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka, nepravomoćno osuđenog na zatvorsku kaznu zbog prisvajanja i prodaje društvenoga zemljišta za privatni džep. On je zapravo stvarni vladar Hrvatske jer je vladar njezina gospodarstva. Takav čovjek u takvoj ulozi glavni je razlog zbog kojih su i Vlada, i Milanović, i cijela Kukuriku koalicija tako brzo srozali svoj ugled u javnosti.
Nevjerojatno je da poslije samo tri mjeseca većina građana misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru! Doista, kad čovjek odvrti film o djelatnosti nove vlasti teško se može sjetiti bilo kojeg njezina poteza koji bi građanima bio prihvatljiv. Idemo redom. Zacijelo ne zbog Kukuriku koalicije, ali baš od njezine pobjede nikad brže u povijesti samostalne Hrvatske raste broj nezaposlenih. Nikad nije bilo toliko radničkih prosvjeda kao u posljednja tri mjeseca. Nema gospodarske strategije koja bi nekom nadom te sadašnje teškoće učinila podnošljivijom, ali zato ima zapošljavanja mimo zakona i nepojmljivoga nepotizma u državnim tvrtkama.
Premda su Hrvati iznimno osjetljivi na prodaju nacionalnih bogatstava, koja ih je traumatizirala cijelim nizom šokantnih negativnih primjera – banke, Pliva, Ina, Hrvatski telekom... - nova vlast najavljuje nove prodaje – Hrvatske poštanske banke, Croatia osiguranja, Petrokemije...! Ni spominjati ne treba poskupljenja, koja su trajna tema medija, a sindikati su kukavički odustali od sindikalne košarice kojom su uvijek dosad mjerili standard i platežne mogućnosti građana te od zahtjeva s kojima su se u vrijeme HDZ-a izborili za referendum.
Svojedobno sam nekoliko puta pisao o tome kako nas čeka vrijeme u kojem će biti crveni i Banski dvori, i Pantovčak, i sindikati. To je vrijeme došlo. I to je za Kukuriku koaliciju jedini spas. Budući da u gospodarstvu i drugim za život građana bitnim područjima možemo očekivati samo pogoršanja, nova će se vlast sve više morati uzdati u crvenilo svih institucija – sindikata, policije, tužiteljstva, sudstva, Hrvatske televizije na kojoj pripremaju boljševički udar donošenjem novoga zakona o HRT-u... Pa ipak, teško je vjerovati da se Milanoviću neće osvetiti njegova besprimjerna vlastohlepnost s kojom je, premda je znao o kakvim se ljudima radi, sastavio koaliciju ne u interesu Hrvatske nego u interesu svoje karijere.