Kukurikulum zdravstvenog odgoja ne bi trebalo podržati 93 posto građana Hrvatske

Konačno objavljeni rezultati lanjskog popisa stanovništva pokazuju kako katolici čine više od 86 posto stanovništva Hrvatske. Ako im pribrojimo pripadnike vjerskih zajednica koji o pitanju obiteljskih vrijednosti imaju identične stavove, dakle pravoslavce, protestante i muslimane, dolazimo do brojke od 93 posto građana koji sigurno, deklariranjem pripadnosti zajednicama koje su eksplicitne o tom pitanju, ne dijele ideologiju koju u škole utjeruje ministar Jovanović.

Građana koji su se izjasnili kao ateisti, skeptici i agnostici zajedno ima malo manje od 200.000, dakle čine manje od 4,6 posto stanovništva. Zanimljivo je da toj izrazito malobrojnoj skupini po vlastitom priznaju pripadaju i aktualni predsjednik i premijer. Kako to protumačiti? Nadam se ne u tom smislu da su ateisti i agnostici agilni u borbi za vlast poput Assadovih alavita u Siriji (kojih je čak 12 posto!), već da u Republici Hrvatskoj vjerska pripadnosti nije bila bitan element pri izboru političkih predstavnika, tj. da je golemoj većini birača, deklariranih vjernika, bilo svejedno to što političari za koje su glasovali nisu pripadnici njihove vjerske skupine. Bilo je dakle samorazumljivo kako agnostik može dobro voditi vanjsku politiku, ateist složiti proračun, pravoslavac ili musliman provesti reformu javne uprave, a katolik ili budist jednako dobro privući strana ulaganja. Sadašnja vlast deklarativno lijevog centra većinski je izabrana glasovima ljudi koji su se na popisu izjasnili kao vjernici, jer je matematički jasno kako bi, da su kojim slučajem osvojili sve glasove nevjernika, a nijedan vjernika, ostaliispod praga od pet posto.

Dobili su glasove jer su uvjerili ljude kako će potaknuti gospodarski rast, smanjiti nezaposlenost, kako ćemo biti “u plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače“, kako će biti pošteniji i sposobniji od prethodne vlasti, deklarativno demokršćanskog HDZ-a, stranke u kojoj je biti veliki kršćanin obično značilo biti kršten kao veliki, nerijetko biti razveden, u pravilu bivši član Saveza komunista, a često i predmet istrage Uskoka. I, naravno, na mig Velikog Brata dići ruke za Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je Crkva osudila kao izrazito protukatolički. HDZ je svojom nevjerodostojnošću možda i najviše pridonio tome da deklarirana vjerska pripadnost kandidata biračima prestane biti važna. No ono što se činilo kao društveno postignuće pluralnog društva, a to je da vjernik s povjerenjem glasuje za agnostika ili ateista, ne misleći kako će ovaj to zlorabiti kroz nametanje svog svjetonazora, tj. kad dođe na vlast rušiti taj prešutni konsenzus, sada je pod prijetnjom definitivnog gubitka. Udarac je došao od jedne varijante sekularnog fundamentalizma koju izrazita manjina agresivno nameće većini, čijim je glasovima došla u poziciju to činiti.

Na brzinu, bez stručne verifikacije i javne rasprave, u škole je gurnut Kurikulum zdravstvenog odgoja, s nekoliko spornih modula koji ne spadaju u područje znanosti, već vrijednosnih stavova, koji se ne tiču in-formiranja, već formiranja djece i u koliziji su s vrijednostima koje ispovijeda ne samo Katolička crkva već i druge vjerske zajednice. Pri tome se promicatelji rodne ideologije i ostalih spornih sadržaja ne mogu pozivati ni na onih 4,6% ateista i agnostika, ili na neopredijeljene, jer nemaju uporišta tvrditi ni da su oni većinski na toj liniji. Može se predbaciti – a tko kaže da su svi vjernici protiv? Pa u pravilu je netko tko se izjasni kao katolik upoznat s onim što piše u katekizmu i što Crkva učestalo ponavlja, a isto vrijedi i za pripadnike drugih većih vjerskih zajednica. Koja je to politička pamet koja inzistira na tome da svi moraju usvajati ideologiju koja je protivna vrijednostima zajednica s kojima se eksplicitno identificira 93% stanovništva? Pri tome obmanjuju javnost podmećući kako se vjerske zajednice protive zdravstvenom odgoju kao takvom, ili kako se protive tobožnjim znanstvenim činjenicama, a ne vrijednosnim stavovima. Govore o pluralizmu, slobodi, multikulturalnosti, a ne nude izbor, vjerojatno imajući na umu kako je 2008. godine 89% roditelja odabralo Grozdov program. Crkveni vrh, kojem se s pravom može prigovoriti višegodišnja mlakost i konformizam, danas je potpuno u pravu. Očekuju nas bojkoti nastave i ideološko zaoštravanje. Izgledno je da ćemo još godinama ekonomski tavoriti tu gdje jesmo i da će svjetonazorska pitanja izbijati u prvi plan. Ako se u takvoj klimi formira politička opcija koja će, među ostalim, vjerodostojno zastupati vrijednosne stavove 93% vjerničke većine, ateist/agnostik zadugo više neće moći doći na najvišu funkciju. Smatram kako nije dobro da dođe do takvog “prebrojavanja“. Stoga se sekularnom fundamentalizmu treba suprotstaviti danas, a ne čekati obrat i priliku da se manjini nameću svoji stavove onako kako ona čini većini danas.