Gospodin, gospon, mister Oskar pl. Lippe vidio je i upoznao poprilično svijeta i okolice. I svega ostaloga što uz to ide. Miran i sabran primio je obavijest nećaka o kojima nije imao ni pojma da postoje. Vratio se doma, u Zagreb, na pogreb mame. Stare muterice koju je posljednji put vidio prije četrdeset godina...
A tijekom vremena, zna se, svašta se može dogoditi. Ostariti, onemoćati i izgubiti volju za životom. Mama je pri kraju rekla da ništa ne bi mijenjala, pa je umrla s blaženim osmijehom na usnama. Dabome, o toj posljednjoj vragolastoj grimasi pojma nije imala. Prebačena direktno u kraljevstvo nebesko.
Oskar, ili Osky po američki, smješten je u sobu u prizemlju vile na Šalati koja je nekom muljatorskom fiškalskom fintom pripala nećacima. On se tek kod javnog bilježnika potpisao. Oskara su advokati nagovarali da iznova pokrene ostavinsku raspravu i da će vila ziher pripasti njemu. Svi asovi i aduti su, navodno, u njegovu rukavu. Ali Oskar, pedantan, čist i net, nije želio ruke prljati kojekakvim masnim, falš i sumnjivim adutima. Nećaci, znajući da su u gabuli, velikodušno mu kupe televizor širokog ekrana sa stotinu i više programa. Sebi jake aute od kojih smrt bijaše jača i uvježbanija.
Poslije godina i godina sviranja klavira, sam, solo ili u malim sastavima, najčešće u restoranima i lounge barovima cruisera, plovećih gradova sa pet zvjezdica, čisto se dobro snašao u Zagrebu. Mirovina, amerikanjska, pokrivala je potrebe tijela koje ne bijaše prezahtjevno i izbirljivo. Što se duha tiče, to jest misli i mozganja, u tome je bio apsolutni gospodar! Na svome terenu. Sve nedoumice i škakljive stvari rješavao je u dva oka, sam sa sobom.
Poznato je da nevolje stvaraju i utjelovljuju drugi. Drugi su pakao, sjećao se učene izreke iz neke emisije na radiju. A ti drugi bijahu Rebarce i Pljuga, svim mastima premazani zgubidani, pljesnivi prdonje. Basist i gitarist!
Upoznao ih je na okretištu. Pljuga, basist, pitao ga je može li mu dati koju pljugu, a Rebarce, virtuoz na gitari iz Donjih Trzalica, preporučio mu je neka svakako proba fina hrskava rebarca iz marketa na križanju. Zabadava su. Nije za odbaciti ni feš, hercik prodavačica na suhomesnatom.
Riječ po riječ, otkriju da su njih dvojica profesionalni umjetnici, svirači. Trenutačno nedostaje Beli, harmonikaš, nepravomoćno zaprt u Remetincu zbog pomoći pri pljački draguljarnice u Vugrovcu. Svima je jasno, osim pravdi i sudcima, da su mu to namjestili cigani iz Baranje koji su im preoteli gažu u bircuzu "Penis plus". Možda on, Oskar, zna za slobodnog harmonikaša za jedne krstitke?
Krstitke su počele u najboljem ritmu, ali su ih izbacili još prije pola noći jer nisu znali tamburati cajke i folk-sevdalinke, sladunjave napjeve poput "Režem žile, ona otrov sipa, aman!", "Ćut, baba, kad te guzi Joca baraba"... O dogovorenom honoraru malo morgen! Jedva su spasili inštrumente! Oskar si do kraja života ne bi oprostio da su mu pijani kumovi i sretni roditelji zgazili malu dragu dugmetaru. Nezaboravna uspomena iz bara "Honcho" u San Antoniju. Poklon vlasnika lokala koji se nije mogao nadiviti i naslušati kako Osky improvizira u ritmu bossanove, valcera, polke, tex-mexa, čardaša, rocka, reaggea, u znanim i neznanim obradama, prapodravski evergreen "Potočić maleni"...! Čak mu se više dopao nego Jimmy Buffet kad je u honky-tonk plesnjaku drapao "Why don't we get drunk and screw", svojevrsnu himnu Teksasa. Ali Oskar je odolio napasti u liku Meksikanke Rosite s kojom su ga htjeli spariti, i zadržati. Vratio se prebirati po tipkama na cruisere.
Non-stop su visili u konjušnici na okretištu čekajući da naleti neki lajbek i angažira ih za proslavu rođendana, imendana, karmina... Oskara su gnjavili da im pripovijeda o bajnom životu na cruiserima. Zapravo, on se zeznuo izazvavši njihovu radoznalost. Umjesto da laže i kurči se uspjesima na svim palubama neke od grdosija, zapleo se u story o zaguljenoj sudbini ženske s dvoje malodobne djece. Jugoslavenke koja se dotepla na cruiser s ciljem da u dvije sezone zaradi lovu za kupnju apartmana na moru. Da što brže zgrne lovu, flundrala se čak i za radnog vremena. Ujutro, danju, noću! Kad je upala u klopku i ponudila uslugu brodskom detektivu, menadžeri su je ekspresno isprašili. Ma kakav ugovor, fućkaj ga! Ušteđevinu su joj hapili, po zakonu, zbog moralne i materijalne štete kompaniji. I šlus! Žali se vodovodu na Karibima...
– Da bi prosperirao u USA, moraš biti sposoban daleko pišnuti! – pokušao se otarasiti propaliteta iz trija "Tornado". Jer, Pljuga se bez ikakvog povoda stao hvaliti da je njegov sadašnji bajs svirao mužikant na dočeku Franje Josipa kad je posjetio Zagreb. Čist da mu rit puta vidi! Rebarce udari kontru. Njegova gitara, zapravo mandolina, drvo je jarbola jedrenjaka potonulog pred Pulom prije dvije stotine godina! Oskar se suzdržao da ispripovijeda životopis svoje male harmonike.
Prestao se pojavljivati na Okretištu da izbjegne dangubljenje s Pljugom i Rebarcetom. Po život opasnim učinili su mu se prastari, rashodovani tramvaji. Valjali su se, posrtali, škrgutali, i krov i podvozje, i sjedala i prozori. Kao da će se svakog trena razletjeti u vražju mater, na sve strane... Kao da vozilom upravlja priučeni kamikaza.
Jednog je jutra kišilo. Vrijeme kad i najzdraviji muškarac osjeti svaku koščicu, posebice staru i istrošenu. Prepustio se mislima na propuštene životne šanse...
Pritišćući gumbe na daljinskom naleti na TV-u na prilog o ženskoj jutarnjoj tjelovježbi i dvosmislenom razgibavanju. Isuse, herc mu stao mladenački ubrzavati! Od nula do sto na sat za manje od pet sekundi! Tlak vjerojatno kolabirajućih 140/250. Te mlade, ali razvijene ženskice, u vrijeme i sat rezervirani za tržnicu, stan, provjetravanje, higijenu... One usprkos svim svjetskim i domaćim nevoljama, onako friške, nasmijane, nabijene energijom... Kaj one tu pred njegovim očima ne izvode! Izvijaju se, previjaju, dižu noge, vrckaju guzama, mrdaju, kolutaju očima! Stražnjica-propeler. Pa neke vrpce, rupci, štrikovi, lopte... Propinju se, trzaju, šire noge, sad su na boku, sad na trbuhu... Ležećki, vodoravno, na nekakvom haremskom materijalu. Rajcaju i izazivaju sirotog, nemoćnog Oskara na njegovu kauču. Golog, kako je navikao spavati od djetinjstva, od vremena kratkih hlačica i mariner odijelaca...
Pretpostavio je da se ta sramotna emisija emitira samo petkom. Ugrijavanje za vikend piva i western swinga, kao kod "Honcha" u San Antoniju. Vraga! Izluđivale su ga svako jutro radnim danom! Isključivo egzotičnim pozama i figurama, oblekom i pomoćnim rekvizitima. Pa kad te vrtirepke delaju?! Kad su na poslu Hrvatice majke, radnice, tajnice, činovnice, prodavačice, kumice, dojilje, vježbaju li po uputama tih zavodnica?! Kad seljanke hrane piliće, muzu krave, pripremaju ručak, vješaju veš, zure li i kopiraju te prirodno našminkane, počešljane ženske? Kad hrvatski sindikati, muško-ženska populacija, delaju? I odakle im lova?! Money, money...
Još jedan razlog da se ne vrati u SAD servirao mu je kuhar, chef, samouvjereni sveznadar kulinarstva, majstor pripremanja papice. Kao, recimo, punjena paprika à la Papua Nova Gvineja ili koljenica prelivena umakom od brkova riječnih rakova iz Mrežnice...
Ne, ne vraća se za glasovir, na cruisere! Pa cijela Hrvatska, od sjevera do juga, jedan je nepotopivi cruiser! Oskar pl. Lippe daje nogu sweet Rositi señoriti i predaje se vlasti, slasti i strasti pete životne dobi...