Videoteka je bila otvorena, premda je već petnaest minuta do ponoći. Tek pokoji automobil remeti posebno mirnu noć. Kišica rominja i vlaži prašnjave gradske ulice dok pas lutalica zapišava smeće u vrećama koje čeka da ga pokupi gradska čistoća. Ljudi nema na ulici osim sredovječnog gospodina u baloneru, koji se vraća s radionice kreativnog pisanja. Nezadovoljan svojim položajem u društvu mislio je da će pisanjem steći ugled i priznanje okoline. Na radionicu se nije prijavio da nauči nešto, već da izmami komplimente za ono što je piskarao zadnjih godina. To mu je djelomično uspijevalo. Ipak, neka buba nije mu davala mira, pa kad bi jedna radionica završila, prijavljivao bi se na drugu i tako unedogled. Živio je od radionice do radionice.
Na trenutak je zastao pored osvijetljenog izloga videoteke spazivši mladu djevojku iza blagajne. Nije namjeravao gledati TV noćas, ali ga je zasvrbjela pomisao da se podsjeti na film nakon što je pročitao knjigu po kojoj je snimljen. Kolebao se trenutak, a zatim je u deset minuta do ponoći ušao u videoteku susrevši se s pospanim i nesusretljivim pogledom djevojke koja je lagano njihala bokovima u ritmu muzike sa sterea, nalaktivši se na pult. Mogla je imati dvadesetak godina. Nosila je dizajnerske traperice, skupe tenisice i roza majicu dugih rukava sa šarenim cvjetnim uzorkom ispod koje su se nazirale gole, malene čvrste grudi. Očima mu je dala do znanja da nije dobrodošao. Dobro, stari, ako baš moraš, onda požuri, pomislila je. I nemoj puno lamatati tim kišobranom, smočit ćeš čitavu videoteku, a upravo sam je očistila, prođe joj još glavom. Rekao je samo dobra večer, odložio kišobran u kantu predviđenu za to i zaputio se prema odjeljku na kojem bi po svemu sudeći trebao stajati film koji je nakanio posuditi. Na razglasu je svirala bljutava pjesma u kojoj se riječ kišobran ponavljala u beskonačnost. Kopao je nekoliko minuta po raznim odjeljcima. Nema ga pod dramama, nema ga pod trilerima, kategorija omnibus ne postoji. Svakakvih filmova nalazio je na policama, ali ništa vrijedno njegove pažnje. Ne preostaje mu drugo nego da upita glupaču koja je odbrojavala zadnje sekunde radnog dana. Kladim se da nikad nije čula ni za film ni za režisera, pomislio je. Kakva radnica takva videoteka. Kakva država takav masovni ukus.
"Zatvaramo", rekla je omladinka sa zlobom u glasu.
"Možete li, molim vas, samo pogledati u kompjutoru imate li film koji me zanima?" upita blagim pristojnim tonom.
"Upravo sam ga ugasila", reče i pritisne tipku shut-down.
Gospodinu zatitraju ušesa i jedva primjetno podigne ton: "Mogli ste još trenutak žrtvovati?"
"Tu sam od podneva i umorna sam ko' pas."
"Došao bih ja sutra kad bih znao da imate film koji tražim. To je jedan stariji film i nisam ga našao na policama."
"Te stare filmove više nitko ne gleda, samo skupljaju prašinu bez veze, a vjerojatno i nisu bogzna što."
"Djevojko, nasreću niste tu da sudite o kvaliteti filmova, već da uslužite mušterije. I siguran sam da vam poznavanje filmske povijesti nije jača strana bez obzira na to što visite za pultom po čitave dane."
"Znam ja takve mušterije, dave i trkeljaju, a posuđuju jedan film godišnje. Sad nemam stvarno više vremena. Molim vas da izađete iz videoteke. Moram zatvoriti."
Ova današnja mladež pojma nema ni o čemu, neobrazovani su i nekulturni, zanima ih samo novac i još su k tome neuljudni, razmišljao je gospodin polako vukući kišobran iz duboke uske posude. Kad ga je izvadio, napravio je dva-tri hitra koraka prema djevojci koja mu je u međuvremenu okrenula leđa kako bi ugasila stereo. Bila je kratko ošišana, a moderna frizura otkrivala je bijeli glatki vrat na kojem se zloslutno crnio oveći mesnati melanomični madež, poput centra mete za gađanje malokalibarskom puškom.
Stegnuo je kišobran čvrsto rukama, desnom odmah iza špice, a lijevom ispod metalne drške, i zamislio kako joj ga silovito zabija u lijevu stranu vrata. Bio je ljevak. Vidio je jasno kako se djevojka ruši i povlači za sobom hrpimice DVD-e s police, po kojima šiklja krv iz rupe na vratu, a on mirno izvlači kišobran iz vrata, briše vrh kišobrana maramicom, dok se tijelo djevojke u samrtnom hropcu bacaka po podu, poput šarana izvađenog na suho, na kamenom pultu ribarnice.
"Još ste tu!?" začuđeno i ljutito reče djevojka kad se okrenula, spazivši ga kako nervozno steže kišobran u neobičnom položaju. Gospodin se okrenuo i izišao iz videoteke bez pozdrava, zalupio vrata za sobom, otvorio kišobran i krenuo kući prečacem. Kiša je sada već poprilično pljuštala i ispirala prljave ulice. Uz rub pločnika stvorila se blatna bujica, koja je zaobilazila začepljeni slivnik noseći sa sobom razne papiriće, plastične vrećice, lišće i ostalu nečistoću, sakupljenu od prošlog pljuska. Ako kiša ovako nastavi, svi ćemo se podaviti, pomislio je.