Hiphop polaže na image više nego ijedan drugi žanr popularne glazbe. Puno očitije i otvorenije nego drugdje, izvođač je pomno “zapakiran” u proizvod, a njegov umjetnički ego postaje brand razvijen do detalja, uključujući i pripadajuću mitologiju. Drugim riječima, reperi na neki način nisu ljudi od krvi i mesa, oni su likovi nalik stripovskim superherojima koji se ponašaju u skladu sa svojim imidžom, a koji može i ne mora biti utemeljen na životu i karakteru stvarne osobe koja iza njega stoji.
Curtis James Jackson III. udahnuo je život 50 Centu, liku zasnovanom na stvarnim dogodovštinama iz Curtisova života, koje su potom pretvorene u moćno reklamno oruđe: prosječni hiphop laik vjerojatno će prije znati odgovoriti na pitanje - koliko puta je dotični lik nastrijeljen vatrenim oružjem i s koliko godina je počeo dilati kokain, nego nabrojati barem pet njegovih pjesama.
50 Cent stigao je veliku scenu 2003. godine albumom “Get Rich Or Die Tryin”’ uz do tada gotovo nezapamćenu medijsku pompu i učinio sve kako bi u svakoj prilici skrenuo još više pažnje na sebe - ili učestalim prepričavanjem partizanskih anegdota iz Curtisove kriminalne prošlosti, ili isforsiranim svađama i prepucavanjima s drugim reperima. Svejedno, nikada se ne bi uspio uzdići do multiplatinastog statusa da nije imao ono ipak najvažnije - naravno, kvalitetne pjesme, od pamtljivih beatova do suverenog flowa i zaraznih refrena.
Međutim, kao što kaže omiljena fraza svakog priučenog sportskog novinara - ostati na vrhu puno je teže, nego do njega doći. Četiri godine od svog velikog proboja, 50 Cent je još uvijek potpuno isti nezasitni egomanijak, isti nabildani stroj za ubijanje i karanje kakvog smo imali prilike u početku upoznati. Jedino što su svežnjevi novčanica u njegovim džepovima sada neusporedivo deblji i što ga više nećete naći “In Da Club” s bocom Buda, nego u jednom od pet jacuzzija 20 milijuna dolara vrijedne palače u Connecticutu uz bočicu Formule 50 - njegove vitaminske vode s okusom grožđa.
“Ja sam King Kong, a Kanye West je samo čovjek. Čovjek bježi kada vidi King Konga” - rekao je 50 u intervjuu za Rolling Stone pred početak neuvjerljivo režirane bitke između njihovih novih albuma - koji su izašli istog dana. Po svemu sudeći, nešto mlađi takmac ga je potukao na svim frontovima, osim u Irskoj i Švicarskoj, jer publika je bolje reagirala na Westov hrabri i rizični pomak još korak naprijed u zvuku nego na 50 Centov “Curtis” - obični sequel megauspješnog šablona. U pokušaju da barem održi status King Konga koji je dosegnuo prvijencem, 50 ne odustaje od ponavljanja istog recepta, samo što sada više ne roka rime tako dobro kao nekada, a instrumentalne podloge su mu sve pohabanije i bezukusnije.
I dok je Jay-Z famozno ponovno izumio svoju stage personu za “The Blueprint” - njegov nesumnjivo najbolji album, a Eminem se kroz cijelu karijeru igra s alternativnim identitetima, čini se da Curtis Jackson ne shvaća kako se i 50 Cent mora mijenjati ako želi ostati na vrhu. Mnogi su očekivali da će se albumom nazvanim “Curtis” otkriti u bar malo humanijem i intimnijem, ako ne i zrelijem svjetlu, ali to se nije dogodilo. Ima li još vremena ili je prekasno? 50 Cent se do samog vrha popeo već prvim albumom i više od toga nije mogao ići.
Bez obzira na komercijalni uspjeh, s “Curtisom” se ovaj King Kong opasno zaljuljao na vrhu svog nebodera i skliznuo koji metar prema dolje. Ne možemo još uvijek pouzdano znati hoće li se naposljetku survati kao u filmu, ali najavljeni nastup u Zagrebu vjerojatno je jedina prilika da izbliza vidimo kako pokušava održati ravnotežu.