Glumac, pjevač i organizator kazališnog festivala Gfuk Adam Končić četiri je tjedna vršitelj dužnosti ravnatelja zagrebačke Komedije. S mjesta ravnatelja Komedije Gradska je skupština smijenila Niku Pavlovića, koji je popularno kazalište na Kaptolu vodio 27 godina.
Kako je Končiću bilo s pozicije glumca doći na ravnateljsku poziciju?
U Komediji sam zaposlen četrnaest godina. U tih četrnaest godina mislim da mi se mogla dati i veća prilika za dokazivanje. Nakon nekog vremena postao sam više promatrač onoga što se događa, ali dovoljno prisutan u kući u kojoj sve stvari polako idu u krivo. S pozicije ne glumca koji je puno bio na daskama, nego zacijelo manje nego što je mogao biti, vidio sam mnoge stvari koje treba promijeniti u ovoj kući, barem što se tiče odnosa prema umjetničkom ansamblu i repertoarnoj politici.
Mislite se javiti na natječaj za puni mandat?
Da. Mislim da imam dovoljno snažne organizacije sposobnosti i neke menadžerske momente u sebi kao i bazno razumijevanje umjetničkog posla, ne samo dramskog nego i glazbenog. U glazbeni dio posla sam bio uključen i u kući i u privatnim produkcijama, i to još od Akademije kada sam zadnje dvije godine prvu ljubav prema Komediji dobio od Sande Langerholz Miladinov.
Upravo je u to vrijeme Veseljko Barešić kao stalni kućni dirigent ove kuće nama bio korepetitor na predmetu tehnika songa.
Već godinama Komedija ima minus od pet milijuna kuna. Kako ćete se s tim boriti?
Naš osnivač je Grad Zagreb i nadam se da će grad to riješiti. Bilo tko da dođe na ovo mjesto bilo bi nepošteno da se bavi nečijim dugovima kao nasljeđem. Mene interesira budućnost ove kuće uz veliko poštovanje svega onoga što je moj prethodnik zacrtao do kraja ove godine. Nas 29. travnja čeka velika premijera. Ivica Kunčević, koji je sjajno radio s nama Brechtovu “Dobru dušu iz Sečuana”, sada radi Feydeauovu “Gospođicu iz Maxima”. Taj komediografski klasik okupio je velik dio ansambla. Čak je 21 glumac na pozornici predvođen Sandrom Bagarić, Sašom Bunetom, Jasnom Palić Picukarić i Željkom Duvnjakom. Sretan sam da nisam izašao iz te podjele i da paralelno radim na pozornici kao glumac i osjećam bilo svojih kolega te osluškujem njihove komentare na ovu situaciju.
Koja je vaša vizija Komedije?
Komediji treba vratiti zagrebački sjaj i zagrebački štih. Komedija bi u iduće četiri godine trebala postati najzagrebačkije kazalište...
To se Zlatku Vitezu neće svidjeti?
Možda ćemo postati ljuća konkurencija. Mene su Histrioni brusili. S njima sam od 1997. i time se ponosim. A mi se moramo vratiti korijenima kazališta Komedija.
Turisti žele čuti nešto specifično za ovo podneblje, a dolaze u Hrvatsku i slušaju “Aidu”, “Mamma miju”, “Chicago”, “The Full Monty”...
Uklapa li se tu i kajkavski repertoar?
Na scenu ću pokušati vratiti hrvatski mjuzikl, kao i operetu, onu europskog štiha sa Straussom ili Kalmanom, ali i našu. U planu mi je i natječaj kako bismo potaknuli mlade ljude koji bi se sustavno bavili mjuziklom i operetom novijeg datuma. Vratiti ćemo neke domaće autore, a biti će tu mjesta i za nešto od svjetskih komediografskih pera. Svaku sezonu imat ćemo barem jedan od kajkavskih komada koji se naslanja na zagrebačko podneblje.
A problem prostora?
Trenutačno se ne mogu baviti time, ali u svjetlijoj perspektivi sebe vidim čak i u tome. Ova kuća će u nekoj ne tako dalekoj budućnosti neizbježno trebati novi prostor. Mi imamo samo 430 sjedećih mjesta, a pokazalo se za mnoge predstava da je taj prostor premali...
I nerentabilan?
Apsolutno. Jer se rade predstave koje same sebe ne mogu pokrivati i tu leži jedan dio priče o dugu.
Kakva je budućnost projekata kao što je to “Mamma mia”?
Mi imamo prava na taj komad do kraja sezone 2016./17. i ona će se do tada sigurno debelo izigrati, a da ja uz to uvodim još jedan strani komad koji bi koštao milijun do milijun i pol kuna, to mi ne pada na pamet. Nakon dvije, tri godine trebat će zamijeniti “Mamma miju” još kakvim velikim imenom sa svjetskih glazbenih pozornica, ali dok se dug ne sanira, mi ćemo raditi s našim hrvatskim snagama i stvarima koje su nekada bile velike u kući, a koje bi ljudi sigurno rado vidjeli, od “Šišmiša” do “Guslača na krovu”. To su bile naše velike predstave, a one su, što se tantijema tiče, puno jeftinije od ovih vanjskih produkcija.
Ako postanete ravnatelj, mislite li paralelno i glumiti?
Već sam od Kazališnog vijeća tražio da mi u radnom sporazumu omogući da glumim u predstavama koje ne kolidiraju s repertoarnom politikom ove kuće i radnim vremenom vršitelja dužnosti. Vani ne bih uzimao nove uloge, kao ni u ovoj kući u prvoj godini mandata. Ove godine mi otpadaju Opatovina i Histrioni, što mi je žao jer sam devetnaest godina s Opatovinom i Zagrepčancima i tu osjećam bilo Zagreba i potreba zagrebačke publike. Zagreb ima enormno povećanje broja turista, pa u Komediji moramo uvesti titl jer i njima moramo ponuditi prave zagrebačke kazališne priče. Oni žele osluhnuti melos Hrvatske i hrvatski mjuzikl. Žele čuti nešto specifično za ovo podneblje, a dolaze u Hrvatsku i slušaju “Aidu”, “Mamma miju”, “Chicago”, “The Full Monty”... Postavlja se pitanje u kom smo smjeru otišli s tom produkcijom i od čega smo se udaljili.
Zanimljiv intervju, Končić se čini zainteresiranim za budućnost Komedije i želim mu uspjeha. U isto vrijeme ipak treba biti svjestan kako će se morati nositi s financijskim duhovima iz prošlosti, jer taj novac ipak nekome duguju i moraju vratiti. To treba što prije sanirati i u pravu je kad kaže da se od Grada očekuje pomoć s te strane. Ali iza toga nema više zezanja s milijunima u minusu. Kazalište nije grana koja donosi dobit iz niza razloga, ali ne smije se ni usnuti dok dug raste. Pozdravljam i želju povratka operete i repertoara koji Komedija ima otprije. Sretno u tome i vidjet ćemo što će donijeti natječaj za koji tjedan.